Osnovna škola Lipovac

Iako se obitavanje ljudskih zajednica na području Županije bilježi još iz doba neolita, a već tijekom 12. i 13. stoljeća na području Hrvatske počinju djelovati Županije kao manja upravna područja na čelu sa županima; začeci današnje Županije naziru se tek ukidanjem Varaždinskog generalata Vojne krajine u drugoj polovici 19. stoljeća od kada ovaj kraj pripada građanskoj Hrvatskoj. Bjelovarska županija uskoro se dijeli u dvije podžupanije da bi 1886. godine bila spojena s Križevačkom županijom u jedinstvenu Bjelovarsko-križevačku županiju sa sjedištem u Bjelovaru. Tijekom 20. stoljeća Županija se nalazi u sklopu Osječke oblasti, Savske banovine, Banovine Hrvatske te Velike župe Bilogore, da bi konačno 1993. godine bila ustanovljena u današnjem obliku unutar samostalne Hrvatske. Osim bogatog kulturno-povijesnog nasljeđa koje je vidljivo po brojnim spomenicima, muzejima, sakralnim objektima, te povijesnim cestama poput Terezijane, Županija se još odlikuje povoljnim zemljopisno prometnim položajem u blizini važnih regionalnih središta, te raznolikom florom i faunom uz Bilogoru te rijeke Česmu i Ilovu. Svi ovi čimbenici svakako povoljno utječe na daljnji gospodarski i kulturni razvitak Županije koja uz već spomenuto još obiluje i brojnim prirodnim resursima poput nafte, plina, termalnih izvora i gline koji su samo djelom iskorišteni. Danas se gospodarstvo Županije temelji na stočarstvu, mliječnoj i mesoprerađivačkoj industriji, pivarstvu, vinarstvu, uzgoju slatkovodne ribe, drvnoj i tekstilnoj industriji, te industriji prerade metala. Također, valja istaknuti kako se danas u Županiji održavaju mnoga kulturna, gospodarska i sportska događanja od kojih izdvajamo Međunarodni stočarski i gospodarski sajam, zatim žetvene svečanosti Čeha, Smotru pučkog teatra, festival «Djeca, radost, pjesma», te međunarodni super maraton Zagreb-Čazma.

Zbog vrijedne kulturno-povijesne tradicije, bogatih prirodnih resursa, razvijenog gospodarstva te povoljnog prometnog položaja, Bjelovarsko-bilogorska županija danas ima sve preduvjete za daljnji uspješan razvoj.

Bjelovar

Bjelovar je kulturno, gospodarsko i upravno središte Bjelovarsko-bilogorske županije, a smjestio se na sjeverozapadu Hrvatske u Lonjsko-ilovskoj zavali; na južnom podgorju Bilogore. Grad se danas sastoji od 31 naselja s kojima ukupno broji oko 42 tisuće stanovnika, te se nalazi na važnom prometnom položaju pošto preko njega prolaze cestovne i željezničke prometnice koje povezuju brojne regionalne centre. Iako je jedan od mlađih gradova u Hrvatskoj, Bjelovar se danas svrstava među razvijenije hrvatske gradove, te predstavlja važno kulturno i gospodarsko središte regije.

O ranom obitavanju ljudskih zajednica na području grada svjedoče arheološka nalazišta iz mlađeg kamenog doba u prigradskom naselju Ždralovima, gdje su pronađene zemunice iz Starčevačke kulture, a u gradskoj okolici se još nalaze i nalazišta Sopotske, Korenovske, Lasinjske i Vučedolske kulture. Također, o prisutnosti Rimljana na gradskom području svjedoče pronađeni predmeti iz starorimsko razdoblja. Brojni plemićki i crkveni posjedi iz 14. i 15. stoljeća svjedoče o već tada velikoj naseljenosti na području gradske okolice, a mjesto se po prvi puta spominje već početkom 15. stoljeća kao trgovište. Zbog približavanja turske opasnosti tijekom 15. i 16. stoljeća slijedi raseljavanje stanovništva, te ovi krajevi postaju dio nestalne i opustošene granice s Osmanskim Carstvom. Nakon zaustavljanja turskih prodora krajem 16. stoljeća podižu se nove utvrde u Vojnoj krajini, među kojim je bio i Bjelovar. Nakon što su se sredinom 18. stoljeća počele nizati pobune krajišnika zbog ograničavanja njihovih prava uslijed nestanka Turske opasnosti, carica Marija Terezija je naredila gradnju vojnog središta u središtu krajiških pukovnija po imenu Novi Varaždin, to jest, Bjelovar. Gradnju vojnog naselja koje je ubrzo počelo dobivati trgovačke i obrtničke značajke, započeo je general Filip Beck 1756. godine. Važno je spomenuti kako glavni gradski trg i danas ocrtava planski građenu urbanu cjelinu, tipičnu za graničarske gradove tog vremena. Ubrzo se u mjestu osniva škola za djecu časnika i građana, zatim crkva sv. Terezije Avilske te tvornica svile. Važno je istaknuti kako je car Josip II. posjetio Bjelovar 1783. godine. Tijekom 19. stoljeća grad se naseljava, slijedi njegova postepena urbanizacija i širenje, te se počinje kulturno i gospodarski razvijati. U to vrijeme otvara se prva pošta, čitaonica, knjižnica i tiskara, a ukinućem Vojne krajine 1871. godine, Bjelovar postaje sjedištem Bjelovarsko-križevačke županije, te nedugo zatim dobiva i status slobodnog kraljevskog grada 1874. godine. Tijekom druge polovice 19. stoljeća u gradu se osniva gimnazija, popravlja se potresom oštećena crkva sv. Terezije Avilske, preuređuje se gradsko groblje, te se osniva poduzeća suhomesnate robe i masti «Josip Svoboda» i sušionica cikorije «Franck». Također, krajem 19. i početkom 20. stoljeća otvaraju se željezničke pruge koje povezuju Bjelovar s Križevcima, Kloštrom Podravskim, Garešnicom i Grubišnim Poljem. U prvoj polovici 20. stoljeća u Bjelovaru se grade mnogi objekti pretežno u secesijskom stilu. Također u to vrijeme gradi se gimnazija, zgrada Hrvatskog sokola, sinagoga, te se ubrzo u gradu uvodi i električna rasvjeta. Nakon strahota prvog i drugog svjetskog rata Bjelovar dijeli sudbinu Hrvatske, a za vrijeme Jugoslavije postaje sjedištem zajednice općina iz svoje okolice. Važno je spomenuti kako se 1949. godine u Bjelovaru osniva gradski muzej u kojem se čuvaju vrijedni arheološki i etnološki predmeti, a u galerijskom odjelu muzeja izlažu se i djela suvremenih umjetnika vezanih uz grad. Također, u drugoj polovici 20. stoljeća u Bjelovaru se pokreću brojni prehrambeno-industrijski, šumarsko drvni i metaloprerađivački industrijski pogoni poput «Sirele», «Koestlin», «Mojica Birta», «Tehnike», te mnogi drugi koji djeluju još i danas. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, unutar samostalne Hrvatske, Bjelovar je postao središtem Bjelovarsko-bilogorske županije 1993. godine.

Danas je Bjelovar moderno urbano, kulturno i gospodarsko središte. Zbog vrlo povoljnih uvjeta jedan od najrazvijenijih gradova u Hrvatskoj na području stočarstva, poljoprivrede i šumarstva u Hrvatskoj, a važno je istaknuti kako zbog tradicionalne proizvodnje mlijeka i sireva Bjelovar slovi i kao «grad sira». Također, od brojnih poduzeća koja danas djeluju u gradu ovdje izdvajamo «Sirelu», «Koestlin», «Pevec grupu», «Elektrometal», «Hittner», i «Ljevaonicu Bjelovar». Također, danas u gradu djeluju brojne osnovne i srednje škole, dva dislocirana stručna studija, muzej, Dom kulture, knjižnice, kino, kazalište, te brojne druge kulturno-edukativne ustanove. Od brojnih bjelovarskih kulturnih društava izdvajamo KUD «Bjelovar» i KUD «Češka Obec», a od mnogih sportskih klubova istoimeni rukometni, nogometni, te košarkaški klub «Bjelovar». Osim već spomenutih vrijednih kulturnih znamenitosti, u Bjelovaru se još nalazi kameni paviljon u središnjem gradskom parku, zgrada vojne komande iz 18. stoljeća u kojem je danas smještena gradska uprava, zgrada čitaonice iz 19. stoljeća, sinagoga u kojoj je danas smješten Dom kulture, vojarna «Preradović», fontana «Povratak panonskih kitova» te brojne sakralne građevine. Od mnogih manifestacija koje se održavaju u Bjelovaru izdvajamo Bjelovarski sajam, kazališni festival «Bok fest», «Međunarodni tjedan udaraljkaša», kulturno-zabavnu manifestaciju «Terezijana», festival dokumentarnih filmova «Doku-art», te «Dane češke kulture».

Upravo zbog svog bogatog kulturno-povijesnog nasljeđa, razvijenog gospodarstva i kulturnih djelatnosti, predivne šumovite okolice koja je bogata s divljači i ribom, te zbog povoljnog prometnog položaja, Bjelovar danas ima sve preduvjete za daljnjim uspješnim razvojem, te predstavlja ugodno mjesto za život ili samo posjetu.

Čazma

Čazma je jedan od gradova Bjelovarsko-bilogorske županije koji se smjestio na podnožju Moslavačke gore, te se nalazi na križanju važnih regionalnih prometnica nedaleko Zagreba i Bjelovara. Grad se sastoji od 36 naselja s kojima danas broji gotovo 9 tisuća stanovnika.

Brojni arheološki nalazi svjedoče o obitavanju ljudskih zajednica na području današnjeg grada još u pretpovijesnom i rimskom razdoblju. Čazma koja je bila važno srednjovjekovno naselje, po prvi puta se spominje u dokumentu koji svjedoči o osnivanju Zagrebačke biskupije još krajem 11. stoljeća, kao posjed u vlasništvu zagrebačkog biskupa. U prvoj polovici 13. stoljeća zagrebački biskup Stjepan II. Babonić na obali rijeke Česme osniva župu i Čazmanski kaptol, što se danas smatra kao vrijeme osnivanja mjesta. Također, valja spomenuti kako je još za vrijeme ugarskog kralja Kolomana Čazmom u 13. stoljeću prolazila jedna od dvije Kolomanove ceste, koja je bila u svoje vrijeme jako važna jer je povezivala sjevernu i južnu Hrvatsku. Na spomenutoj cesti je zagrebački biskup Stjepan II. osnovao naselje Nova Čazma kao prirodno središte iz kojeg se može jednostavnije upravljati Zagrebačkom biskupijom. Iz tog razloga biskup Stjepan II. gradi biskupski dvor koji kasnije služio kao utvrda za obranu od turskih osvajanja. U 14. stoljeću spominje se više crkava u Čazmi od kojih je danas očuvana samo župna crkva sv. Marije Magdalene, najveća romanička crkva u sjevernoj Hrvatskoj koja je kasnije tijekom 18. stoljeća bila barokizirana. Čazmanski kaptol se održao sve do 1537. godine, nakon čega Čazmu ubrzo osvajaju Turci 1552. godine, a grad postaje središtem istoimenog sandžaka. Turska se vlast u gradu zadržala sve do oslobođenja početkom 17. stoljeća, kada hrvatski plemenitaš Toma Erdody obnavlja biskupski kaštel. Od tih vremena pa sve do druge polovice 19. stoljeća, Čazma je bila dijelom Vojne krajine, te se njenim ukidanjem napokon priključuje civilnoj Hrvatskoj. Krajem 19. stoljeća grad se postepeno urbanizira i razvija, te ubrzo postaje trgovište i središte kotara.

Nakon prvog i drugog svjetskog rata Čazma se postepeno razvija u moderno urbano središte, te tijekom 20. stoljeća dijeli sudbinu Hrvatske sve do njene samostalnosti početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Danas se gospodarstvo grada uglavnom bazira na poljoprivredi zbog ruralne okolice, te na manjim tvrtkama od kojih je svakako najpoznatije autoprijevozničko poduzeće «Čazmatrans». Uz već spomenutu župnu crkvu sv. Marije Magdalene, koja predstavlja najvažniji gradski sakralni spomenik, tu još valja izdvojiti i važne kulturne-edukativne ustanove poput zavičajnog muzeja u kojem se čuvaju stari predmeti iz grada i njegove okolice, galeriju poznatog likovnog umjetnika Antona Cetina, te spomen izložbu botaničara Ive Horvata. Također, osim bogatog kulturnog nasljeđa Čazma ističe i vrlo razvijenom florom i faunom, zbog čega je okolica grada poznata kao raj za lovce, ribolovce ili samo ljubitelje prirode koji ovdje dolaze uživati na mnogim lijepim mjestima od kojih je najpoznatije izletište Pleterac s pitoresknim jezerom i hotelom okruženima gustom šumom. Čazma je danas ugodno mjesto za život, ili samo posjet, s dobrim preduvjetima za daljnji kulturni i gospodarski razvoj.

Daruvar

Daruvar je slikoviti grad unutar Bjelovarsko-bilogorske županije, koji se smjestio u podnožju planine Papuk u zapadnoj Slavoniji. Grad se danas sastoji od 9 naselja s kojima danas broji više od 13 tisuća stanovnika. Povoljni prometni položaja na magistrali Novska-Daruvar-Virovitica, te željezničkoj prometnici Banova jaruga-Virovitica daje dobre temelje za daljnji gospodarski i kulturni razvoj grada koji je poznat po svom bogatom kulturno-povijesnom nasljeđu, lječilištima, te kao središte češke manjine u Hrvatskoj.

O boravku ljudskih zajednica u okolici Daruvara još za vrijeme kamenog doba svjedoče brojna arheološka nalazišta, a za njegov rani urbani razvoj su zaslužni Rimljana koji su ovdje podigli naselje na području termalnih ljekovitih izvora, te ga nazvali Aquae Balissae ili vrlo jaka vrela. Važno je istaknuti kako su prije dolaska Rimljana ovdje obitavala panonsko-keltska plemena po imenu Jasi ili Lassi, koji su u 35. godini prije Krista pomogli rimskom caru Oktavijanu Augustu da osvoji Sisciu, to jest današnji Sisak. Kao nagradu za pomoć Rimljanima ta su plemena dobila pravo na samoupravu pod nazivom Res Publica Lasorum, nadomak kojeg su Rimljani podigli spomenuto naselje Aquae Balissae. Već 124. godine mjesto dobiva status municipija, a sačuvani natpisi na iscijeliteljskim termama tj. Thermae Iasorum govore o tome kako je provincija često bila posjećivana od rimskih careva. Nadalje, arheološki nalazi govore o tome kako je rimsko urbano naselje imalo ukrašeni forum, amfiteatar, Jupiterov hram i toplice sa Silvaninim hramom, a od ostataka iz tog razdoblja važno je spomenuti tri zidane grobnice s mozaikom, te ostatke zidova. U srednjem vijeku područje grada i okolice se nalazilo unutar Zagrebačke i Križevačke županije. Zbog dobrog prometnog položaja, ugodne klime, plodnog tla te ljekovitih termalnih izvora u okolici današnjeg grada se razvijaju četiri sljedeća srednjovjekovna mjesta: Toplice, Četvrtkovac, Dimičkovine te Podborje od kojeg se kasnije razvija moderni Daruvar. Također, u to vrijeme se u okolici Daruvara izgrađuju i brojni dvorci i sakralni objekti od kojih izdvajamo dvorac «Dobru kuću» koji se pretvara u utvrdu Kamengrad, te franjevački samostan sv. Kralja Ladislava u Podborju koji je za vrijeme turskih osvajanja pretvoren u tursku utvrdu. Upravo, zbog turskih osvajanja cijeli kraj se prestao razvijati sve do kraja 17. stoljeća kada područje grada i okolice pada pod upravu bečke dvorske komore. Tek sredinom 18. stoljeća grof Antun Janković kupuje posjede Podborje, Sirač i Pakrac, na kojima nastaje današnji Daruvar. Također, važno je spomenuti da grof Janković mijenja hrvatski naziv Podborje u mađarski naziv Daruvar, što na hrvatskom znači Ždralov grad, prema prelijepom jednokatnom baroknom dvorcu kojeg je 1771. godine tamo počeo graditi. Kako bi potakla brži i kvalitetniji gospodarski razvoj daruvarskog kraja koji je zbog turskih osvajanja bio zapušten i nenaseljen, Obitelj Janković dovodi poljoprivrednike, trgovce i obrtnike iz raznih dijelova Hrvatske, ali i iz Njemačke, Slovačke, Mađarske i Češke koji ubrzo pridonose gospodarskom procvatu cijelog kraja. Isto tako, sve do svog odlaska iz Daruvara krajem 19. stoljeća Jankovići su se istakli gradnjom mnogih objekata u gradu kao što su crkva Presvetog Trojstva, Škola sestara milosrdnica, te Antunova i Ivanova gradska kupka; s kojima Daruvar postaje poznat kao grad termalnih lječilišta. Važno je istaknuti kako tijekom 19. i početkom 20. stoljeća u Daruvaru djeluju obrti kao što su pilana i pivovara, a se s razvojem lječilišta u gradu se također bilježi i razvoj trgovine i ugostiteljskih djelatnosti. Dodatnom razvoju grada svakako još doprinosi i izgradnja željezničke pruge Banova Jaruga-Daruvar-Barč na koncu 20. stoljeća. Također, uz gospodarski razvoj, Daruvar se razvija i u kulturnom pogledu, pa se tako ovdje otvara prva pučka a ubrzo i djevojačka škola polovicom 19. stoljeća. Početkom 20. stoljeća počinju s radom šegrtska, ženska strukovna, i viša pučka škola te viša gimnazija, kao i nacionalna mađarska i niža češka škola. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u gradu djeluju i brojna kulturna društva od kojih izdvajamo «Maticu hrvatske», društvo «Zora», zatim «Češku beseda», «Prosvjetu» i «Hrvatsku ženu». Nakon prvog i drugog svjetskog rata Daruvar se razvija u važno kulturno i gospodarsko središte, te dijeli sudbinu Hrvatske sve do njene samostalnosti početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Nažalost, i Daruvar je bio pogođen ratnim stradanjima tijekom Domovinskog rata koji je ubrzo slijedio, a u obrani grada i domovine su se posebno istaknuli i pripadnici češke manjine. Kao nekada pa tako i danas Daruvar predstavlja važno gospodarsko, kulturno ali i turističko središte svoje regije s daljnjom perspektivom uspješnog razvoja.

Danas u gradu djeluje mnoštvo poduzeća od kojih izdvajamo Daruvarsku pivovaru, Industriju ribe Daruvar, Dalit, Daruvarsku tiskaru i Vinariju Daruvar. Također, u gradu djeluju i mnoge turističko-zdravstvene ustanove poput Daruvarskih toplica s hotelom «Termal», termalni vodeni park «Aquae Balissea», te hoteli «Mladimir» i «Balise». U gradu danas djeluju tri osnovne i tri srednje škole, te jedna osnovna glazbena škola, a od gradskih kulturnih ustanova izdvajamo Foto Film klub Daruvar i Pučko otvoreno učilište koje nudi razne sadržaje te organizira brojne kulturne manifestacije. Od brojnih daruvarskih sportskih klubova izdvajamo nogometni klub «Daruvar». Isto tako, važno je napomenuti kako je Daruvar središte češke nacionalne manjine u Hrvatskoj koja i danas njeguje svoju kulturnu tradiciju u gradu kroz razne manifestacije poput Obžinkove slavnosti, te putem svojih novina i knjižnice Frane Buriana. Osim bogatog kulturno-povijesnog nasljeđa, razvijenog gospodarstva i izvora ljekovitih termalnih voda, Daruvar se ističe i bogatom florom i faunom koju skriva u svojoj okolici, i to posebice na šumovitim obroncima Papuka te uz rijeku Ilovu i Pakru. Također, grad obiluje i brojnim sportsko-rekreativnim sadržajima što ga čini dodatno privlačnijim njegovim posjetiteljima. Zbog svih ovih razloga Daruvar danas privlači sve više posjetitelja, te ima sve preduvjete za daljnji kulturni i gospodarski razvoj.

Garešnica

Garešnica je grad na jugu Bjelovarsko-bilogorske županije, a smjestio se na istočnim obroncima Moslavačke gore. Danas se grad sastoji od 23 naselja s kojima broji više od 11 tisuća stanovnika.

Poznato je da je Garešnica bila jedna od 12 župa na području od Siska do Virovitice još u 12. stoljeću, a tijekom 14. stoljeća mjesto je bilo u posjedu nižih plemića. Sredinom 18. stoljeća u mjestu se gradi župna crkva Pohođenja Marijina koja i danas sadrži bogat inventar iz tog vremenskog razdoblja. Nakon uspostave samostalne Hrvatske početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, Garešnica 1997. godine dobiva status grada, te se nastavlja uspješno razvijati u gospodarskom i kulturnom pogledu. Gospodarstvo grada se danas temelji na drvnoj, tekstilnoj, kovinskoj i prehrambenoj industriji, te na poljodjelstvu, stočarstu i proizvodnji građevinskog materijala. Važno je istaknuti kako Garešnica danas predstavlja razvijeno urbano mjesto, u kojem osim osnovne škole djeluje i više srednjih škola. Od kulturnih udruga u Garešnici svakako valja izdvojiti Gradsku zajednicu kulturno-umjetničkih udruga unutar koje se nalazi više članica kao što su kao što su KUD «Graničar», KUD «Antun Radić», FA «Zdenac», Garešničko amatersko kazalište «Dilentanti» i SKD «Prosvjeta»; koje organiziraju brojna kulturna događanja u gradu. Uz gradsku galeriju, najvažnija kulturna ustanova je Hrvatski dom u kojem djeluje više udruga i u kojem se održavaju razne manifestacije. Važnija gradska turističko-kulturna događanja su svakako «Gariglazbijada», „Rujan uz vodu“, „Vincekovo“, „Fišijada“ te rally starih traktora. Od sportskih klubova koji djeluju u gradu izdvajamo nogometni klub «Garić» i rukometni klub «Garešnica-Žarkovo».

Također, Garešnica se ističe i kao gradić okružen prelijepom prirodom, pa se tako u neposrednoj blizin grada nudi mogućnost šetnje, planinarenja i lova po Moslavačkoj gori, a rijeke Ilova i Toplica kao i umjetno jezero i ribnjak kod Kaniške Ive pogodni su za ribolov te ostale sportsko rekreacijske aktivnosti. Na temeljima svog kulturno-povijesnog nasljeđa i prirodnih resursa, Garešnica se danas nastavlja uspješno razvijati.

Grubišno Polje

Grubišno Polje je grad u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji koji se smjestio na jugozapadnim obroncima Bilogore između gornjih tokova rijeka Ilove i Česme. Grad se danas sastoji od 24 naselja s kojima broji više od 7 tisuća stanovnika.

Iako se u povijesnim izvorima Grubišno Polje spominje tek u 15. stoljeću, brojni arheološki nalazi koji datiraju još iz kamenog i brončanog doba svjedoče o ranoj prisutnosti ljudskih zajednica na području današnjeg grada. Također, prije nego što su ovim krajem zagospodarili Rimljani u 1. stoljeću, ovdje su obitavala ilirsko-keltska plemena Jasa. Nakon dolaska Slavena tijekom 6. i 7. stoljeća ovdje se utvrđuju prva slavenska naselja, i čitav kraj nalazi se unutar Hrvatskog kraljevstva sve do dolaska mađarskih kraljeva na vlast početkom 12. stoljeća. Tek 1457. godine spominje se posjed Iločkih knezova po imenu Grubisincz, a već početkom 1501. godine isto mjesto se spominje i kao župa. Područje današnjeg grada, koje u to vrijeme nije bilo niti grad ni utvrda, postaje granično područje pod turskom vlašću. Nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva koncem 17. stoljeća, ovaj opustošeni ali plodan kraj postaje dijelom Vojne krajine, i počinju ga naseljavati graničari. Krajem 18. stoljeća u mjestu se gradi župna crkva sv. Josipa. Tijekom prve polovice 19. stoljeća u ove krajeve se doseljavaju brojne češke obitelji, te formiraju prvo češko selo nedaleko od današnjeg grada, po imenu Johannisdorf koje se danas zove Ivanovo Selo. U drugoj polovici istog stoljeća na isto područje se dodatno doseljava više čeških i nekoliko mađarskih obitelji, pa tako Grubišno Polje nakon Daruvara postaje jednim od središta češke nacionalne manjine u Hrvatskoj. Nakon ukidanja Vojne krajine 1871. godine Grubišno Polje postaje izborni kotar u Bjelovarskoj županiji. Tijekom 20. stoljeća grad dijeli sudbinu Hrvatske, pa se tako poslije prvog i drugog svjetskog oporavlja i nastavlja razvijati u urbano središte.

Danas je Grubišno Polje mala ali razvijena urbana sredina u kojoj od edukativnih ustanova djeluju po jedna osnovna i srednja škola, a od kulturnih ustanova izdvajamo Centar za kulturu i informiranje. Od manifestacija valja spomenuti dvogodišnje žetvene svečanosti češke nacionalne manjine po imenu «Dožinky». Svakako najpoznatije poduzeće na području grada je prehrambena industrija «Zdenka» koja se bavi proizvodnjom sira. Važno je još dodati kako je okolica grada okružena prelijepom prirodom, što se odnosi na obližnje šume, Bilogoru, ribnjak Končanicu i rijeku Ilovu, zbog čega gradić često posjećuju lovci, ribolovci i izletnici.