Osnovna škola Lipovac

Na području Županije postoje dokazi o obitavanju ljudskih zajednica još u vrijeme prapovijesti, a činjenica da su Istarski poluotok još stari Rimljani nazivali „terra magica“ (što znači čarobna zemlja), svjedoči o tome kako je ovaj prostor oduvijek bio vrlo pogodan za život. Sam naziv Istre potječe od ilirskog plemena Histra, koji su ovdje živjeli sve do 177. godine kada ih pokoravaju Rimljani. Nakon Rimljana Istru u 5. stoljeću zauzimaju Langobardi i Goti, da bi već krajem 6. stoljeća ovdje Hrvati počeli graditi svoja prva naselja. Tijekom 8. stoljeća Istru zauzimaju Franci, a od 13. do 18. stoljeća slijedi period Mletačke vladavine. Od kraja 18. pa do početka 20. stoljeća, Istra je uz kratkotrajnu Francusku vladavinu (1805.-1813.) bila dio Habsburške Monarhije. U razdoblju od 1920. do 1943. Istra je po Rapalskom ugovoru pripala Italiji da bi nakon drugog svjestkog rata bila priljučena Hrvatskoj unutar Jugoslavije. Krajem prošlog stoljeća, Istarski poluotok svojim najvećim dijelom pripada Istarskoj županiji unutar Republike Hrvatske.

Važno je spomenuti kako su tijekom povijesti u Istri živjeli ili samo boravili mnogi poznati ljudi od koji valja svakako istaknuti pjesnika Dante Alighieria te poznatog irskog pisca Jamesa Joycea. Također, važno je istaknuti kako su brojne prirodne ljepote u kombinaciji s bogatim kulturnim nasljeđem utjecale na to da Istra danas predstavlja najznačajniju i najposječeniju turističku destinaciju u Hrvatskoj.
 

Pazin

Pazin je administrativno središte Istarske županije. Smjestio se u samom središtu Istarskog poluotoka, a okružuju ga brda. Stari dio grada nalazi se na brdu visokom 130 metara iznad ponora po imenu Pazinska jama u koji ponire potok Pazinčica, a samo ponor predstavlja jedinstveni spomenik prirode istarskog krša. Zahvaljujući svom položaju u središtu Istre, Pazin je ima kontinentalnu klimu s vrućim ljetima. Također, zbog povoljnog položaja grad je cestovno povezan sa svim istarskim gradovima te upravo kroz njega prolazi i Istarski ipsilon koji preko tunela Učka povezuje Pazin s Rijekom i ostatkom Hrvatske.

Pazin se prvi puta spominje krajem 10. stoljeća u ispravi cara Otona izdanoj u Veroni, kao Pazinska utvrda tj. catrum Pisinum. Tijekom 12. stoljeća grad je bio središte Pazinske knežije kojeg krajem 14. stolježa nasljeđuju Habsburgovci koji grad daju u feud raznim obiteljima od kojih je posljednja bila krajem 18. stoljeća obitelj Montecuccoli. Od prve polovice 19. stoljeća, Austrija je odredila da Pazin bude upravno središte Istre, a krajem istog stoljeća u gradu je otvorena i prva hrvatska gimnazija u Istri, Narodni dom i Čitaonica, zbog čega je grad postao jedno od središta hrvatskog narodnog preporoda. Za vrijeme II. svjetskog rata Pazin je nažalost teško stradao u bombardiranju, da bi konačno nakon kapitulacije Italije 1943. godine bio vraćen Hrvatskoj unutar Jugoslavije. Iako je nakon osamostaljenja Hrvatske 1991. Pazin ekonomski zaostajao za Pulom postao je središtem Istarske županije iz povijesnih razloga. Zbog bogatog kulturnog nasljeđa, prelijepe prirode te povoljnog prometnog položaja, Pazin se danas sve više okreće ka razvoju turizma.

Od brojnih kulturnih zamenitosti u Pazinu svakako najpoznatiju predstavlja gradski Kaštel, sagrađen na litici iznad Jame koji se spominje još u 10. stoljeću, da bi svoj konačni izgled dobio tek u 16. stoljeću, te danas predstavlja jedan od najljepših i najočuvanijih kaštela u Istri. Važno je spomeuti kako je Pazin privlačio mnoge umjetnike od kojih su svakako najpoznatiji Jules Vern i Vladimir Nazor. Od kulturnih spomenika u gradu još valja spomenuti župnu crkvu sv. Nikole koja se spominje još u 13. stoljeće te se ističe vrsnim freskama mrmornim oltarima, i orguljama. Od sakralnih objekata u gradu još valja izdviti Franjevačku crkvu s kasnogotičkim svetištem iz 15. stoljeća. Od kulturnih ustanova koje djeluju u gradu svakako moramo spomenuti Etnografski muzej Istre koji je smješten u samom Kaštelu, a u kojem se nalazi enografska zbirke te zvona s istarskih crkava.

Pazin danas predstavlja moderno županijsko središe u kojem djeluju jedna osnovna škola te gimanazija i strukovna škola. Zbog svog povoljnog položaja u gradu se razvije tranzitni turizam, ali i lovački turizam čiji razvoj potiče lokalno lovačko društvo „Vepar“. Turističku atrakciju u gradu predstavlja i zgrada u kojoj je početkom 20. stoljeća živio književnik Vladimir Nazor, te Spomen-dom sjedinjenja i slobode koji postoji kao sječanje na Sabor održan u Pazinu 1943. na kojem je donesena odluka o sjedinjenju Istre s Hrvatskom. Također, danas se sve više u okolici Pazina kao i u cijeloj kontinentalnoj Istri razvija seoski turizam. Od sportskih klubova u gradu izdvajamo karate klub Pazin, boćarske klubove „Kamen“, „Reginex“ i „Usluga“. Najvažnije kulturne manifestacije u gradu predstavljaju festival fantastike i znanstvene fantastike po imenu Istrakon, te književno-kulturološki festival Dani Julesa Verna, koji su posvećeni poznatom piscu znanstvene fantastike.
 

Pula

Pula je najveći grad i luka Istarske županije, koji se smjestio na jugozapadnom dijelu istarskog poluotoka. Također, grad se nalazi u unutrašnjem dijelu zaljeva koji je podjeljen trima otocima na tri lučka bazena. U Puli se nalazi najveća i najvažnija luka u Istri, koja zbog svog smještaja u zaštićenom Pulskom zaljevu, predstavlja jednu od najboljih prirodnih luka na Jadranu. Grad je od davnina imao važnu stratešku, ali i administrativnu i gospodarsku ulogu u Istri, št i ne čudi jer se u Puli od starine njeguje vinarstvo, ribarstvo, brodogradnja i turizam. Pula sa svojom okolicom danas broji više od 90 tisuća stanovnika, zbog čega je svrstana na deveto mjesto po broju stanovnika u Hrvatskoj.

Iako na području grada postoje dokazi o obitavanju ljudskih zajednica još iz perioda neolitika, najranija naseljavanja današnjeg grada bilježe se u 10. stoljeću prije Krista, a prvo naselje je osnovala drevno ilirsko pleme Histra koje je u to vrijeme naseljavalo čitav istarski poluotok. Kasnije se u gradu bilježi prisutnost grčke kulture iako tek potkraj 1. st. pr. Kr. u Puli, kao i na području cijelog istarskog poluotoka, započinje period rimske kolonizacije, tako da grad već 43. godine pr. Kr. stiče status rimske kolonije. U to je vrijeme Pula brojala 30 tisuća stanovnika te je postala važna rimska luka, a ostaci tih vrema danas su vidljivi amfiteatar, trijumfalni luk, hram, vodovod i kanalizacija, gradska vrat i forum. U 5. stoljeću grad postaje sjedištem biskupa, a nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva čitavu regiju i grad osvajaju nakratko Ostrogoti, nakon čega je od 6. do 8. stoljeća Pula došla pod Ravenski egzarhat kada se razvija u glavnu luku Bizantske mornarice. Od 8. stoljeća grad je u sastavu franačke države, da bi mjenjajući razne vladare početkom 13. stoljeća došao u posjed akvilejskog patrijarha. Od prve polovice 14. stoljeća Pula pada pod vlast Mletačke Republike sve do njenog pada krajem 18. stoljeća. Osim kratkotrajnog razdoblja francuske vladavine od 1805.-1813. godine, Pula je sve do 1918. bila u sastavu Austro-Ugarske. Važno je istaknuti kako je Pula za vrijeme austrijske vladavine postala glavna austrijska ratna luka, zahvaljući ponajviše izgradnji brodogradilišta 1886. godine. Razvoj trgovine i gospodarstva u gradu nastavlja se i potkraj 19. stoljeća. Na kraju II. svjetskog rata, Pula je završila pod talijanskom okupacijom 1918., a Rapalskim ugovorom 1920. službeno je pripala Italiji sve do pada Italije 1943. godine kada grad zaposjedaju njemačke trupe. Konačno, 1947. godine Pula je vraćena Hrvatskoj unutar Jugoslovije, da bi nakon raspada Jugoslavije 1991. Pula postala ostala dijelom samostalne Hrvatske.

Zbog svog prebogatog kulturnog nasljeđa, za Pulu se može reći da je svojevrsni grad muzej. Upravo zato bilo bi nemoguce na ovim stranicam nabrojati sve vrijedne povijesne građevine i mjesta, zbog čega ćemo spomenuti samo one najpoznatije. Pula je svakako najprepoznatljivija po svojoj Areni, to jest, po rimskom amfiteatru iz 1. stoljeća, koji je po svojoj veličini šesti u svijetu, te predstavlja jedn od najbolje očuvanih amfiteatara antike uopće, i danas se koristi za razne kulturne manifestacije. Od rimskih građevine u grada valja još spomenuti i Slavoluk Sergijevaca te Hram Rome i Augusta iz 1. stoljeća. Osim Hrama, sredinom 1. stoljeća u Puli su izgrađena i Herkulova vrata koja predstavljaju najstariji sačuvani spomenik rimske arhitekture u gradu. Nadalje, važno je istaknuti Dvojna vrata (Porta Gemina) koja potejču iz 2. stoljeća, a u njihovoj se blizini mogu pronaći i ostaci starih gradskih zidina. Iz rimskih vremena tu još i Augustinski Fourm iz 1. stoljeća koji je zadržao funkciju glavnog trga u Puli još i za vrijeme srednjeg vijeka, a i danas se na istom mjestu nalazi administrativni centar grada. U gradu se nalaze ostaci dva rimska kazališta. Manje kazalište je nastalo u 2. stoljeću a veće tijekom 1. stoljeća. Zanimljivo je kako su stare dijelovi grada u kojima se danas nalaze srednjovjekovne i renesansne zgrade, još uvijek popločane rimskim pločama.

Od građevina ranog srednjeg vijeka moramo spomenuti bizantinsku kapelicu sv. Marije Formose, koja je izgrađena u 6. stoljeću u obliku grčkog križa. Od vrijednih sakralnih objekata u Puli još moramo istaknuti samostan i crkvu sv. Franje s kraja 13. stoljeća, zatim pravoslavnu crkva sv. Nikole koja potječe još iz 6. stoljeća, te katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije iz 6. stoljeća tijekom kojeg je Pula bila sjedištem biskupije. Od važnijih građevina tu je još moramo kaštel s četiri bastiona na središnjem brežuljku starog grada, kojeg su sagradili Mlečani nad ostacima rimskog Kapitolija u 14. stoljeću, a od 1961. u njemu se nalazi Povijesni muzej Istre.

Danas je Pula moderno urbano središte u kojem osim mnogih osnovnih i srednjh škola od 2006. godine djeluje i Sveučilište Jurja Dobrila. U gradu danas djeluju i dva muzeja; Arheološki muzej Istre i Povijesni muzej Istre, a u planu je i otvaranje još četiri muzeja. U Puli djeluju i dvije knjižnice, a od kazališnih ustanova to su „Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula“, te „Malo istarsko lutkarsko kazalište“ i „Kazalište Dr. Inat“. U gradu zasada postoji samo jedno kino, a osim kulturnih ustanova važno je istaknuti kako Pula broji i 4 kulturno-umjetničkih društava, te da baš iz Pule dolaze mnoge poznate rock grupe. Od brojnih sportskih klubova u gradu spomeuti cemo samo nogometi klub „Istra“ košarkaški klub „Pula 1981“. Mnoge su poznate ličnosti živjele ili boravile u Puli, od kojih je dovoljno spomenuti samo velikog irskog pisca James Joyce-a, te poznatog hrvatskog slikara Antuna Motiku.
 

Poreč

Poreč je grad i luka na zapadnoj obali Istre, koji se razvijao još od prapovijesti a prvotne okvire naselja odredio je poluotok na kojem su Rimljani još u 2. stoljeću prije Krista sagradili utvrdu i na kojem se i danas nalazi povijesna jezgra grada. Grad danas broji preko 10 tisuća, a Porečka općina i do 20 tisuća stanovnika. Zbog svoje bogate prošlosti, povoljne klime i prelijepe prirode, Poreč je danas jedno od najpoželjnijih turističkih destincija u Hrvatskoj.

Već u 2. stoljeću pr. Kr. Rimljani su ovdje sagradili castrum, da bi u 1. stoljeću Poreč dobio i status kolonije po imenu Coloni Julia Parentium. Na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće grad je postao biskupsko sjedište, a nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva zauzimaju ga Istočni Goti. Porečom je od prve polovice 6. stoljeća vladao Bizant, a krajem 8. stoljeća zauzimaju ga Franci. Važno je spomenuti kako se već u 12. stoljeću u gradu stvara Porečka komunalna samouprava, a 1232. u gradu vlast drži akvilejski patrijarh. Od druge polovice 13. stoljeća Porečom vlada Venecija, a grad razaraju Genovežani 1354. godine. Važno je nadodati kako se pojavom kuge u gradu na prijelazu sa 16. na 17. stoljeće, uvelike razrijedilo stanovništvo, da bi grad u drugoj polovici 17. stoljeća naselili doseljenici iz južne Dalmacije. Nakon pada Venecije 1779. Poreč je pod Austrijom, a 1861. proglašen je glavni gradom Istre u kojem se nalazilo i sjedište Istarskog sabora. Pojava turizma u Poreču bilježi se tijekom 19. stoljeća kada se ovdj ljetuje Austrougarska aristokracija. Nakon I. svjetskog rata grad je sve do 1943. godine bio pod Italijom, te je teško stradao u bombardiranjima za vrijeme II. svjetskog rata. Nakon rata Poreč se priključuje Hrvatskoj unutar Jugoslavije, nakon čega u gradu slijedi period obnove i razvitka. Od 1991. Poreč je jedno od najatraktivnijih turističkih destinacija u samostalnoj Hrvatskoj, i njegovo gospodarstvo danas se bazira isključivo na turizmu.

Poreč danas predstavlja svojevrsni grad muzej, a od njegovih brojnih kulturnih znamenitosti spomenuti ćemo samo one najvažnije, od kojih je najpozantija svakako Eufrazijeva bazilika. Kompleks spomenute bazilike potječe iz 5. stoljeća, te je pod biskupom Eufrazijem na mjestu prvotne crkve proširen u 6. stoljeću, za vrijeme Bizanta. Danas Eufrazijeva bazilika predstavlja najvrijedniju kulturni spomenik u gradu, te je od 1997. stavljen pod zaštitu UNESCO-a. Nadalje, važno je napomenuti kako je stari dio grada očuvao raspored ulica rimskog castruma, tako da su glavne ulice Dekumanus i Cardo Maximus i dalje sačuvane u izvornoj formi. U starom dijelu grada i danas se nalazi Marafor, to jest, rimski forum s dva hrama. Važno je spomenuti kako je hram posvećen Neptunu izgrađen u 1. stoljeću. U gradu je sačuvano i par vrijednih kuća iz razdoblja romanike, te nekolicina gotičkih plača iz vremena mletačke vladavine. Od vrijednih kulturnih znamenitosti u Poreču još valja istaknuti Istarsku sabornicu, te franjevačku gotički crkvu iz 13. stoljeća koja je barokizirana tijekom 18. stoljeća. Važno je istaći kako je cijeli grad bio opasan zidinama od 12. pa sve do 19. stoljeća.

Danas je Poreč urbano mjesto, koje je prije svega orijentirano na turizam. U gradu postoje brojni hoteli, apartmani, kampovi, dućani, restorani te mnogi rekreacijsko-sportski i ostali atraktivni sadržaji. Osim toga u gradu se održavaju i mnoge kulturne manifestacije od kojih izdvajamo koncerte ozbiljne glazbe u Eufrazijevoj bazilici, zatim večeri džeza te brojne pučke fešte. U svakom slučaju, Poreč je grad koji će i dalje nastaviti graditi svoju budućnost na turizmu koji se temelji na preljepoj prirodi, raznolikim turističkim sadržajima te bogatom kulturnom nasljeđu.
 

Buje

Buje su grad koji se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Istarske županije, te je grad ujedno i gospodarsko središte svoje šire okolice Bujštine. Grad se razvio na nekoliko brežuljaka, te se sastoji od 26 naselja. Zbog svog povoljnog prometnog položaja te zbog neposredne blizine granice za Italiju i Sloveniju, Buje imaju sve pogodnosti za daljnjim razvojem gospodarstva.

Iako postoje tragovi obitavanja ljudskih zajednica iz još starijih vremena, na području današnjeg grada Rimljani su podigli svoje naselje poimenu Bullea. Poslije pada Zapadnog Rimskog Carstva mjestom su vladali barbari, da bi nakon njih Buje pale pod vlast Akvilejskog patrijahata. Nedugo zatim, grad zauzimaju Mlečani za čije je vladavine u gradu izgrađena crkva i zvonik sv. Servula. Krajem 18. stoljeća, nakon pada Mletačke republike, grad je nakon kratkotrajne francuske vlasti ponovo pao pod vlast Austro-Ugarske monarhije koja je u Bujama sagradila željeznički kolodvor u kojem je danas smješten vatrogasni dom. Poslije I. pa sve do kraja II. svjetskog rata, Buje kao i cijela Istra, bili su pod talijanskom vlašću. Napokon, sa završetkom II. svjetskog rata, Buje su vraćene Hrvatskoj unutar Jugoslavije. Nakon 1991. godine Buje su se nastavile razvijeti u moderno urbano i turističko mjesto untar samostalne Hrvatske.

Važno je spomenuti kako je stari dio Buja zadržao srednjovjekovni izgled, sa svojim uskim kamenim ulicama, središnjim trgom, te srednjovjekovnom kulom i gradskim zidinama koje su bile obnavljane tijekom 15. i 17. stoljeća. Od ostalih vrijednih kulturnih građevina u gradu treba još izdvojiti gradsku ložu, te više patricijskih palača od koji je najzanimljivija gotička palača s oslikanom fasadom iz 15. stoljeća, koja se nalazi na glavnom gradskom trgu. Na istom trgu se nalazi i već spomenuta župna crkva sv. Servula iz 16. stoljeća koja je najvjerojatnije sagađena na ostacima rimskog hrama. Od sakralnih objekata još valja spomenuti crkvu sv. Marije koja je smještena izvan gradskih zidina.

Buje su danas moderno urbno središte koje temelji svoje gospodarstvo na elektroničkoj industriji (tvornica Digitron), proizvodnji zidnih boja, te na poljoprivredi, vinogradarstvu i maslinarstvu. Od obrazovnih i odgojnih ustanova u gradu danas djeluju dvije srednje i dvije osnovne škole, te dva vrtića; a od kulturnih ustanova u Bujama djeluje kino, gradska knjižnica, i muzej s etnografskom zbirkom. Buje imaju i veliki potencijal za daljnjim razvojem turizma, posebice zbog brojnih vinskih podruma, vinskih cesti, gastronomske ponude te mogućnosti za bavljenje lovom i jahačkim sportovima.
 

Buzet

Buzet je grad koji se nalazi u sjevernom dijelu Istarske županije, a smjestio se na brežuljku u zavali kojom teče rijeka Mirna. Grad se sastoji od čak 70 naselja, a broji više od 6 tisuća stanovnika.

Arheološki dokazi pronađeni u okolici grada svjedoče o tome kako je okolica grada bila naseljena je još od brončanog doba, kada su ova područja naseljavala ilirska plemena. Od 2. stoljeću pr. Kr. pa sve do pada Zapadnog Rimskog Carstva, čitavom Istrom pa tako i Buzetom vladali su Rimljani, koji su ovdje osnovali naselje po imenu Pinguentum. Nakon Rimljana, vlast u Istri preuzima Bizant, a u 8. stoljeću Franci koji u široj okolici grad brojne gradove-utvrde od kojih su danas najpoznatije ruševine Crnog Grada i Bjelog Grada te ruševine Petrapilosa. Do 1420. godine Buzet je dio crkvenog feuda akvilejskog patrijerha, nakon čega vlast preuzima Mletačka republika koja se ovdje zadržala do svog pada krajem 18. stoljeća. Važno je spomenuti kako su u okolici Buzeta za vrijeme Venecije zabilježene velike aktivnosti glagoljaša, ali i protestanata. Tijekom 19. i 20. stoljeća, u doba hrvatskog narodnog preporoda vlast u gradu preuzimaju Hrvati, te se tada otvaraju i brojne kulturne udruge i ustanove. Nakon strahota I. i II. svjetskog rata, te osamostaljenja Hrvatske nakon 1991. godine, Buzet se okreće daljnjem kulturnom i gospodarskom razvoju.

Važno je istaknuti kako je svoj današnji izgled Buzet dobio za vrijeme Venecijanske uprave, kada se u gradu grade gradske utvrde. Iz tog razdoblje ostala su sačuvana dvoja gradska vrata iz 16. stoljeća, a na glavnom gradskom trgu se nalazi i župna crkva isklesana u živom kamenu u kojoj se čuvaju vrijedni crkveni predmeti, a crkva je obnovljena krajem 18. stoljeća. Od vrijednih kulturnih spomenika u gradu valja još istaknuti i prelijepu gradsku fontanu iz baroka, koja je bila obnovljena kraje 18. stoljeća.

Od kulturnih ustanova koje danas djeluju u gradu valja spomenuti Zavičajni muzej u kojem se nalazi bogata arheološka, etnografska, i povijesna zbirka. Zbog svoje izuzetno lijepe flore i faune, kulturnog nasljeđa, zdrave hrane, bogatog folklora, te zbog svojih prelijepih susjednih gradića kao što su Roč, Hum, Vrh i Sovinjak, Buzet ima sve predizpozicije za daljnjim razvojem turizma. Od kulturnih manifestacija u gradu izdvajamo susret klapa Istre i Kvarnera, zatim festival Raspjevana Buzeština, te Buzetski dani.
 

Labin

Labin je grad koji se smjestio na jugoistočnom dijelu Istarske županije, nedaleko luke Rabac. Grad se sastoji od starog grada na brdu, te novog dijela grada koji se naziva Podlabin. Labin se sastoji od 17 naselja te broji oko 13 tisuća stanovnika.

Grad se počeo razvijati na mjesti starog rimskog naselja Albona, a u ranom srednjem vijeku bio je jedan od prvih pohrvaćenih istarskih gradova. Od kraja 13. stoljeća gradom su vladali Pazinski grofovi, a od kraja 14. pa do početka 15. stoljeća Labin je bio pod upravom akvilejskog patrijarha. U razdoblju od 1420. do 1797. godine grad je bio pod Mletačkom republikom, da bi nakon toga pripao Austriji. Početkom 19. stoljeća Labin je bio središte rudarske industrije u Istri, koji su danas zatvoreni i služe kao turistička atrakcija. Poslije I. svjetskog rata čitava Istra je bila pod talijanskom okupacijom. Važno je spomenuti kako su se 1921. godine labinski rudari pobunili protiv fašističkog režima te su osnovali Labinsku republiku, koja je nakon četrdesetak dana ugušena. Nakon II. svjetskog rata Labin se priključuje Hrvatskoj unutar Jugoslavije, te se nakon osamostaljenja Hrvatske 1991. godine nastavlja razvijati kao moderno urbano središte.

Važno je spomenuti kako je Labin u 16. stoljeću opasan novim zidom, a 1578. grade se i glavna gradska vrata sv. Plora. Od povijesno-kulturnih znamnitosti valja spomenuti ložu koja se nalazi izvan gradskih zidina, i kojoj je smješten lapidarij. U gradu se nalazi još i vrijedna pretorska palača, zatim spremnik za žito, nekoloko patricijskih renesansnih palača s unutrašnjim dvorištem iz 15. stoljeća, te patricijske barokne palače s naglašenim pročeljem iz 18. stoljeća. Od sakralnih objekata valja istaknuti župnu crkvu Rođenja Marijina, te mnogo manjih crkvica kao što je crkva sv. Magdalene, crkva sv. Mateja u Prodolu, te crkva sv. Kuzma i Damjana. Važno je spomenuti kako se u gradu nalazi i muzej koji sadrži kulturno-povijesnu, arheološku i etnografsku zbirku predmeta iz Labina i njegove okolice, te sadrži i galeriju.

Danas je Labin moderno urbano središte koji se nakon zatvaranja rudnika 1988. godine preusmjerio svoje gospodarstvo na metalnu industriju, preradu drva, trgovinu i turizam. Važno je istaknuti kako su Labin i njegova okolica, zbog kulturnog nasljeđa te bogate flore i faune posebno pogodni za daljnji razvoj turizma. Od kulturnih manifestacija koje se održavaju u grad izdvajamo Kulturno ljeto, te Mediteranski kiparski simpozij.
 

Novigrad

Novigrad je grad i luka koji se smjestio na jugozapadnoj obali Istarske županije, između Umaga i Poreča. Grad se sastoji od pet naselja, a razvio na vapnenačkom poluotočiću vapnenačkog podrijetla, koji je zbog svog povoljnog položaja bio naseljen od davnina. Zbog svoje razvedene obale, i brojnih plaža Novigrad je danas najprepoznatljiviji kao poznato turističko središte.

Iako postoje arheološki dokazi da je na širem području grada postojalo je antičko naselje Emona, Novigrad se prvi puta javlja u pisanim dokumentima tek u 7. stoljeću pod imenom Neapolis, to jest, kao Civitas Nova u 9. stoljeću, da bi se kasnije u crkvenim izvorima ponovo spominjao kao Emona, Emonia ili Aemonia. Važno je istaknuti kako je Novigrad postao sjedištem biskupije već u kasnoj antici tijekom 5. i 6. stoljeća, te je zadržao taj status sve do 1831. godine kada se biskupija ukinula. Svoj uspon grad doživljava u razdoblju od 8. do 9. stoljeća, kada je kao sjedište franačkog kneza Ivana postaje dijelom europskih zbivanja. Novigrad je kao i čitava Istra nakon razdoblja bizantske i franačke vlasti, doživio razdoblje njemačke vlasti od 10. do 12. stoljeća, poslije čega je slijedilo dogačko razdoblje mletačke vladavine od 1270. do pada republike 1797. godine. Poslije kratke francuske vlasti, od 1814. pa sve do kraja I. svjetskog rata Novigrad je bio dijelom Austro-Ugarske monarhije. Nakon talijanske okupacije koja je trajala od kraja I. do početka II. svjetskog rata, Novigrad je ponovo vraćen Hrvatskoj unutar Jugoslavije. Nakon osamostaljenja Hrvatske početkom devedesetih prošlog stoljeća, Novigrad se počeo sve više razvijatu u jedno od najpoželjnijih turističkih odredišta u Hrvatskoj.

Važno je istaknuti kako se očuvana povijesna jezgra grada nalazi na malom poluotoku, te je okružena donekle očuvanim srednjovjekovnim zidinama i kulama. Od vrijednih kulturno-povijesnih spomenika iz grada valja izdvojiti kuće i palače od 15. do 18. stoljeća, a kao posebno vrijedan spomenik ističe se palača Rigo s baroknim portalom iz 18. stoljeća. Također, moramo spomenuti kako se u lapidariju, to jest, prizemlju palače Rigo nalazi i vrijedna zbirka antičkih i srednjovjekovnih spomenika. Od sakralnih objekata treba izdvojiti bivšu katedralnu, a danas župnu crkvu sv. Pelagije koja je ukrašena mnogim vrhunskim umjetničkim djelima nekolicine talijanskih majstora iz 18. stoljeća. Od vrijednih spomenika tu je još i crkva sv. Agate iz 10. i 11. stoljeća, a na poluotočiću Karpinjanu nedaleko grada nalazi se i ladanjska vila Carla Rige iz druge polovice 18. stoljeća.

Danas je Novigrad urbano središte, u kojem se gospodarstvo uglavnom bazira na turizmu koji svoje začetke ovdje bilježi već krajem 19. stoljeća, da bi sredinom 20. stoljeća u gradu bila izgrađena brojni hoteli, apartmani, i kampovi uz brojne dodatne zabavne i rekreacijske sadržaje. Od kulturnih manifestacija u gradu izdvajamo pučku feštu zaštitnik grada sv. Pegalija koja traje tri dana, te Jazz festival Heineken music nights.
 

Rovinj

Rovinj je grad i luka na zapadnoj obali Istarske županije, koji ima vrlo povoljnan položaj s ravničarskim djelom južne Istre u zaleđu i razvijenom obalom s brojnim otocima i otočićima pred gradskom obalom. Stara gradska jezgra razvila se bivšem poluotoku koji je tijekom 18. stoljeća nasipanjem pretvoren u poluotok. Zbog svog bogatog kulturnog nasljeđa i prelijepe prirode, Rovinj je danas jedno od najatraktivnijih turističkih odredišta u Hrvatskoj, i defeinitvno uz Poreč najatraktivnije mjesto u Istri. Grad ima dva naselje te broji oko 15 tisuća ljudi.

Rovinj je od 6. stoljeća pripadao Ravenskom egzarhatu, ali se ime grada prvi puta spominje u 7. stoljeću pod imenom Ruvignio. Krajem 8. stoljeća grad je ušao u sastav franačke države, da bi ga sve do 1209. kada je pripao akvilejskom patrijarhu, držali razni feudalci. Od kraja 13. stoljeća pa sve do 1797. grad je pripadao Mletačkoj republici. Važno je istaknuti kako je Rovinj u 16. stoljeću dobio svoj statut. Nakon pada Venecije grad je pripao Austriji, pa nakratko Francuskoj, nakon čega je ponovo posto dijelom Austro-Ugarske monarhije u čijem se sastavu zadržao sve do 1918. i kraja I. svjetskog rata. Od 1918. pa sve do 1943. godine Rovinj je okupirala Italija, da bi napokon nakon završetka rata grad bio vraćen Hrvatskoj untar Jugoslavije. U samostalnoj Hrvatskoj, Rovinj danas predstavlja jedan od najsjanijih turističkih rubina naše obale.

Rovinj po svom izgledu predstavlja tipično mediteransko gradsko naselje, koje je već u srednjem vijeku bilo utvrđeno gradskim zidinama s trojim vratima koja su pojačana u 15. stoljeću za vrijeme Mletačke republike, koje su danas porušene ili uklopljene u nove građevine. Tek od 17. stoljeća grad se širi izvan svojih zidina, a 1763. godine otočić sa starom jezgrom se spaja s kopnom. Od mnogih kulturno-povijesnih spomenika u gradu najprepoznatljivija je barokna trobrodna crkva sv. Eufemije koje je podignuta na mjestu ranijih crkava u 18. stoljeću. Nadalje, treba istaknuti kako se u gradskoj luci nalazi vrijedni satni toranj, zatim barokni Balbijev luk iz 17. stoljeća, te stara gradska vječnica iz 17. stoljeća u kojoj je danas smješten muzej. Od vrijednih kulturnih građevina u gradu još treba spomenuti renesansne i barokne plače, te kompleks franjevačke crkve i samostana sv. Franje s bogatom knjižniciom s početka 19. stoljeća. Također, od vrijednih sakralnih objekata još moramo istaknuti najstariji gradski spomenik, to jest, romaničku sedmerokutnu kapelu sv. Trojstva.

Rovinj je danas razvijeno urbano mjesto s jakom industrijom, posebice duhanskom, te s vrlo razvijenim turizmom koji se ovdje počeo razvijati več polovicom 19. stoljeća. Osim lijepe prirode i kulturnog nasljeđa, Rovinj jaku sportsko rekreacijsku ponudu te se ovdje održavaju mnoge sportske manifestacije. Od brojnih kulturnih ustanova u gradu vrijedno je spomenuti Zavičajni muzej Rovinja u kojem se nalazi zbirka slika od 16. do 18. stoljeća. Od glavnih događanja u gradu izdvajamo Grand Prix Rovinja, ATP Tenis turnire, zatim izložbu slika na otvorenom po imenu Grisia, Rovinjsku feštu i dan sv. Eufemije.
 

Umag

Umag je grad i luka koji se smjestio na sjeverozapadnoj obali Istarske županije, te je uz Savudriju najzapadniji grad u Hrvatskoj. Stari dio grada razvio se na poluotoku između dva plitka zaljeva, dok je novi dio grada okrenut prema otvorenom zaljevu. Glavna gospodarska grana grada je turizam, koji se ovdje počeo razvijati već krajem 19. stoljeća.

Iako je šira okolica bila grada bila naseljena još u pretpovijesti, rimljani su ovdje osnovali naselje po imenu Umacus, ali se prvi puta spominje tek u 7. stoljeću. Grad je od 6. do 8. stoljeća kao i čitava Istra bio pod bizantskom vlašću, nakon čega je slijedio period franačke vladavine. Nakon što su se u Umagu izmejnjivale vlasti patrijarha iz Grada i Akvileje te tršćanskih biskupa sve do druge polovice 13. stoljeća, započinje duži period mletačke vladavine koji je potrajao sve do kraja 18. stoljeća. Nakon pada Mletačke republike vlast u gradu nakratko preuzimaju Francuzi do 1815. kada francusku upravu zamjenjuje Austro-Ugarska koja se ovdje zadržala do svrsetka II. svjetskog rata. Važno je spomenuti kako se krajem 19. stoljeća u gradu se počinje intenzivno razvijati turizam. Nakon I. svjetskog rata Umag zauzima Italija kojasve do konca II. svjetskog rata kada se Umag konacno vraća Hrvatskoj unutar Jugoslavije. Nakon osamostaljenja Hrvatske početkom devedesetih prošlog stoljeća, Umag se počeo razvijat sve više u popularnu turističku desinaciju.

Važno je istaknuti kako je u starom dijelu grada do danas je sačuvan srednjovjekovni oblik grada s malim uličicama i trgovima, te su očuvani i dijelovi gradskog zida koji je bio pojačan kulama tijekom 14. stoljeća. Od sakralnih objekata u gradu svakako valja spomenuti baroknu župnu crkvu čija je gradnja započela u prvoj polovici 18. stoljeća, te se u njoj čuva dio gotičkog poliptiha iz 15. stoljeća.

Umag je danas moderno urbano središte u kojem djeluju mnoge kulturne ustanove od kojih izdvajamo Pučko otvoreno učilište Ante Babić u kojoj se između ostalog nalazi i knjižnica, čitaonica, kino i osnovna glazbena škola. U gradu djeluje i Galerija Dante Marina Cettina koja promiče suvremenu umjetnost, te Muzej grada Umaga u kojem se nalaze arheološki nalazi iz okolice grada i njegove okolice. Od svih manifestacija u gradu svakako je najpoznatiji teniski turnir ATP Umag – Croatia Open.
 

Vodnjan

Vodnjan je grad koji se smjestio u jugozapadnom dijelu Istarske županije. Grad se sastoji od četiri naselja i specifičan je po tome što su njegovi stanovnici uspjeli do danas sačuvati stari istriotski govor i običaje.

Iako su na području grada boravili rimljani još u 2. stoljeću pr. Kr., ime grada se prvi puta spominje u zapisima iz prve polovice 11. stoljeća. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, Vodnjan kao i čitava Istra dijele sudbinu i vladare. Tako nakon Ostrogota i Bizanta nakon čega u 8. stoljeću slijedi period franačke vladavine koja je donjela i feudalizaciju. Nakon što su se između vlasti prepirali akvilejski patrijarh i Venecija, Vodnjan je odlučio prihvatiti vlast Mletaka koji su se ovdje zadržali sve do kraja 18. stoljeća i pada republike. Važno je spomenuti kako se Vodnjan u 14. stoljeću uspio izboriti za svoje pravo da se odvoji od Pule i dobije svog mletačkog upravitelja, te iz tog vremena potječe i vodnjanski statut. U Vodnjanu slijedi period kratke austrijske, pa kratke francuske vlasti, nakon čega austrijanic ponovo zauzimaju Istru i Vodnjan, te njma vladaju sve do karaj II. svjetskog rata 1918. godine. Slijedi talijanska okupacija sve do kraja II. svjetskog rata, kada se Vodnjan vraća Hrvatskoj unutar Jugoslavije. Unutar samostalne Hrvatske, od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća, Vodnjan se nastavlja razvijatu smjeru turizma.

Grad je zadržao svoj srednjovjekovni izgled, a u starom dijelu mjesta nalazi više gotčkih, renesansnih i baroknih kuća. Od sakralnih objekata u gradu najvažnija je župna crkva sv. Blaža čija je unutrašnjost bogato ukršena, zatim baroknu crkvu Gospe Karmelske iz 17. stoljeća, te crkvu sv. Marije Traverse iz 17. stoljeća. Od vrijednih sakralnih objekata tu su još i crkva sv. Margarite iz 13. stoljeća, te romanička crkva sv. Franje , crkva sv. Lucije, i crkva sv. Kvirina iz 6. stoljeća.

Danas je Vodnjan razvijeno urbano mjesto, koje bazira svoje gospodarstvo na poljodjelstvu, vinogradarstvu, maslinarstvu i turizmu. Najzanimljivaja atrakcija u gradu je rijetka zbirka relikvijara s pet mumuficianih tijela svetaca koja se nalazi crkvi sv. Blaža. Od kulturnih manifestacija u gradu najvažnija je Bumbarska fešta koja njeguje etnološko naselje lokalnog stanovništva.