Osnovna škola Lipovac

Isto tako, posebnost Županije čini pitoreskna skupina kornatskih otočića koji se nalaze u zaštićenoj zoni Nacionalnog parka Kornati. Danas se Županija sastoji od 5 gradova i 15 općina. U nastavku ćemo se detaljnije osvrnuti na gradove Drniš, Knin, Skradin, Vodice i Šibenik koji predstavlja glavno kulturno, administrativno i gospodarsko središte Županije.

Povijest Šibensko-kninske županije ponajviše se veže uz povijesni razvoj Šibenika i Knina; dva njena najveća grada po kojima je Županija i dobila ime. U doba rane hrvatske država oba su grada imala važne uloge, o čemu svejdoči činjenica kako su u njima boravili naši narodni vladari sve do početka 12. stoljeća. Tada Hrvatska ulazi u savez s Ugarskom, i stare hrvatske prijestolnice gube na važnosti. Od 15. stoljeća šibenski dio današnje Županije pripao je pod Mletačku vlast dok je kninsko područje nakon gotovo dva stoljeća provedenih pod Turcima krajem 17. stoljeća preuzela Venecija. Tako su Mlečani vladali šibensko-kninskim krajem sve do kraja 18. stoljeća kada područje ulazi u sastav Habsburške Monarhije, uz kratkotrajnu vlast Napoleona, sve do 1918. Nakon prvog i drugog svjetskog rata, šibensko-kninska regija se ponovo integrirala u Hrvatsku unutar Jugoslavije. Nažalost, za vrijeme domovinskog rata devedesetih godina prošlog stoljeća cijela regija je pretrpjela ratne strahote od kojih se danas uspješno oporavlja.
 

Šibenik

Šibenik je grad i luka koji predstavlja glavno kulturno, gospodarsko i upravno središte Šibensko-kninske županije, te broji više od 50 tisuća stanovnika. Smjestio se u sjevernoj Dalmaciji u blizini ušća rijeke Krke u Šibenski zaljev, koji se spaja sa Šibenskim kanalom. Sami centar grada se nalazi oko luke na okolnim brežuljcima. Šibenik se sastoji od starijeg dijela, smještenog na zapadu, te novijeg dijela na sjeveru i sjeveroistoku. Važno je spomenuti kako se u neposrednoj blizini grada nalaze i dva nacionalna parka; NP Krka i NP Kornati.

Grad Šibenik se prvi puta spominje 1066. godine u ispravi hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. koji je boravio u tadašnjem kaštelu sv. Mihovila iznad Šibenika. Nakon razdoblja što su Šibenikom vladali hrvatski narodni vladari, u gradu slijedi period u kojem vlast tijekom 12. stoljeća izmjenjuju Mlečani, zatim ugarsko-hrvatski kraljevi, Bizant, bosanski kralj Stjepan Tvrtko i herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić, da bi konačno 1412. grad ponovo zauzeli Mlečani koji su se ovdje zadržali sve do kraja 18. stoljeća. Od tog vremena izuzev kratkog razdoblja Napoleonove okupacije, Šibenik je kao i cijela Dalmacija bio dijelom Austrije sve do 1918. godine. Krajem prvog svjetskog rata grad su okupirali Talijani, ali su ga 1920. zbog Rapalskog ugovora vratili Hrvatskoj. Nakon drugog svjetskog rata Šibenik se oporavlja od ratnih strahota te se počinje sve više gospodarski i kulturno razvijati. Nažalost, tijekom domovinskog rata početkom devedesetih godina 20. stoljeća grad je bio pod izolacijom, ali se uspio obraniti, te se danas polako oporavlja od ratnih posljedica.

Mnogi kulturno-povijesni spomenici u gradu danas svjedoče o burnoj prošlosti Šibenika. Samo neki od tih spomenika su gotička crkva i franjevački samostan sv. Frane iz 14. stoljeća, gdje se nalaze rukopisi još iz 11. stoljeća. Poljana predstavlja svojevrsni centar grada na kojem je smještena zgrada kazališta i parohijska crkva iz 14. stoljeća s jednim od najljepših zvonika na hrvatskoj obali. Tu još moramo izdvojiti i crkvu Ivana Krstitelja iz 15. stoljeća, te Novu crkvu izgrađenu na prijelazu iz gotike u renesansu. Nedaleko se nalazi i najstarija jezgra grada koju čine nepravilne ulice što se naslanjaju na brežuljak s tvrđavom sv. Ane koja predstavlja najstariju šibensku obrambenu tvrđavu, ispod koje se nalazi gradsko groblje. Od važnijih povijesnih građevina u gradu valja istaknuti crkvu sv. Lovre i crkvu sv. Dominika, te palaču Foscolo koja je od druge polovice 15. stoljeća bila u vlasništvu Jurja Dalmatinca. Svakako najpoznatija građevina u gradu je katedrala sv. Jakova, građena prijelaznim stilom iz gotike u renesansu. Gradnja katedrale je trajala od 1432. do 1555. godine, a na njoj je između ostalih graditelja uz prekide do svoje smrti radio Juraj Dalmatinac. Preko puta sjeverne strane katedrale nalazi se Gradska loža iz 16. stoljeća, a na obali se na katedralu naslanja stara biskupska palača iz 15. stoljeća. Na obali se još nalazi i Kneževa plača u kojoj je danas smješten Muzej grada Šibenika. Osim sv. Ane, iznad grada nalaze se još tvrđava Šubićevac te sv. Ivan koji predstavlja najvišu od tri šibenske tvrđave.

Danas je Šibenik moderno urbano središte županije, čija se gospodarstvo između ostalog bazira na tekstilnoj i prehrambenoj industriji, brodogradnji i turizmu. Također, Šibenik je i prosvjetno središte jer u njemu osim brojnih osnovnih i srednjih škola djeluju odjel Ekonomskog fakulteta iz Splita te Visoka škola za turizam. U gradu se održavaju i brojna kulturna događanja od kojih je svakako najpoznatiji Međunarodni dječji festival. Zbog brojnih kulturno-povijesnih spomenika te prelijepe prirode šibenskog kraja, postoje velike mogućnosti za daljnjim razvojem turizma u gradu. Blizina NP Krka i NP Kornati dodatno privlače nove posjetitelje u Šibenik. Od brojnih sportskih klubova koji djeluju u gradu izdvajamo nogometni i košarkaški klub istog imena: „Šibenik“. Konačno, važno je još napomenuti kako nam od mnogih poznatih osoba iz Šibenika dolazi i jedan od najvećih svjetskih košarkaša Dražen Petrović.
 

Knin

Knin je drugi najveći grad u Šibensko-kninskoj županiji. Smješten je u sjevernom dijelu Dalmacije na desnoj obali rijeke Krke. Današnji grad se nalazi podno srednjovjekovne tvrđave na brdu Spas, uz željezničku prugu Zagreb-Split i cestu koja povezuje kontinentalnu Hrvatsku s Jadranskom obalom. Knin je povijesna prijestolnica hrvatskih kraljeva, te je bogat kulturno-povijesnim spomenicima.

Ostaci rimskih grobova i građevina pronađeni ispod kninske tvrđava na brdu Spas svjedoče o boravku Rimljana na području grada. Ime grada prvi puta spominje u 10. stoljeću bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet pod nazivom Tnena. Važno je spomenuti kako je Knin tada bio i središte istoimene župe. Za vrijeme rane hrvatske države u Kninu su boravili mnogi hrvatski narodni vladari od Trpimira do Držislava, Zvonimira i Petra Svačića. Krajem prve polovice 11. stoljeća osnovana je kninska biskupija s ovlastima sve do Drave, na čijem je čelu bio hrvatski biskup. Nakon smrti kralja Petra Svačića krajem 11. stoljeća, Hrvatska je ubrzo ušla u personalnu uniju s Ugarskom 1102., nakon čega je Knin počeo gubiti na svojoj važnosti. Kasnije su u Kninu stolovali hrvatski velikaši Šubići Bribirski i Nelipići, da bi ga nakon dva stoljeća od turske vladavine oslobodili Mlečani 1688., koji su se ovdje zadržali sve do kraja 18. stoljeća. Početkom 18. stoljeća slijedi gradnja zidina na kninskoj tvrđavi, u kojoj je bio smješten Muzej hrvatskih starina koji je osnovan 1893. godine. Nakon prvog i drugog svjetskog rata Knin se oporavlja. Nažalost početkom devedesetih godina 20. stoljeća Knin je bio pod okupacijom srpskog stanovništva sve do oslobađanja 1995. godine.

Osim već spomenute kninske tvrđave od vrijednih kulturno-povijesnih spomenika u okolici grada još valja izdvojiti selo Biskupiju koje je dobilo ime po pet crkava gdje je nekada stolovao biskup; a nedaleko od grada nalaze se i atraktivni ostaci rimskog i ilirskog vojnog kampa poimenu Burnum. Osim toga, od prirodnih znamenitosti valja još istaknuti kako u blizini grada izvire rijeka Krka gdje započinje i istoimeni nacionalni park. Danas Knin predstavlja razvijenu urbanu sredinu, u kojoj djeluje jedna osnovna škola i srednjoškolski centar, te veleučilište „Marko Marulić“. Još je važno dodati kako u gradu djeluje i Muzej grada Knina u sklopu kninske tvrđave. Od brojnih sportskih klubova u gradu izdvajamo nogometni klub „Dinara“, rukometni klub „Knin 95“.
 

Drniš

Drniš je grad unutar Šibensko-kninske županije koji se smjestio na zapadnom dijelu Petrova polja, uz rijeku Čikolu, nedaleko Šibenika. Zbog dobrog prometnog položaja na križištu magistralnih prometnice, te zbog željezničke povezanosti zbog pruge Zagreb-Knin-Split, Drniš ima dobre preduvjete za daljnjim razvojem gospodarstva i turizma.

Grad se prvi puta spominje 1494. pod imenom sub Darnis, što svjedoči o tome kako je na mjestu današnjeg grada postojao grad, to jest, tvrđava s predgrađem. Za vrijeme turske vladavine u mjestu su izgrađene brojne građevine kao što je velika džamija, te poligonalna tvrđava koju je uništio mletački general Foscolo zajedno s većim dijelom grada 1648. godine. O razdoblju turske vladavine još i danas svjedoče ostaci tvrđave, te minaret koji se nalazi uz crkvicu sv. Roka. Važno je napomenuti kako je velika džamija u baroknom stilu pretvorena u crkvu sv. Ante. U gradu se nalazi i Muzej drniške krajine u kojem se osim arheoloških nalaza iz okolice Drniša čuvaju i djela poznatog kipara Ivana Meštrovića koji je pokopan 1962. u mauzoleju kojega je sam sagradio u obližnjim Otavicama. U gradu danas osim osnovne i srednje škole, te jedne glazbene škole još djeluju i tamburaški orkestar „Krsto Odak“ te gradski puhački orkestar „Drniš“. Valja još spomenuti kako se u javnim prostorima grada nalaze djela Ivana Meštrovića. Od sportskih klubova koji djeluju u gradu izdvajamo istoimeni nogometni i košarkaški klub „DOŠK“. Danas Drniš predstavlja središte svoje šire okolice, a zbog svojih prirodnih ljepota, kvalitetnih vina i poznatog drniškog pršuta privlači sve više posjetitelja.
 

Skradin

Skradin je grad i luka unutar Šibensko-kninske županije, koji se smjestio na desnoj obali rijeke Krke, te je udaljen tek šesnaestak kilometara sjeverno od Šibenika. Između ostalog, poznat je i po tome što je u njemu smješteno sjedište Nacionalnog parka Krka.

Brojni arheološki dokazi pronađeni na području današnjeg grada svjedoče o prisutnosti Ilira i Rimljana u Skradinu. Važno je spomenuti kako je rimska Scardona dobila status grada još u drugoj polovici 1. stoljeća, a u prvoj polovici 6. stoljeća spominje se Skradinski biskup Konstantin. Tijekom seobe naroda grad je bio razrušen, ali ga u 9. stoljeću obnavljaju Hrvati. Tijekom 13. i 14. stoljeća Skradin je bio jedno od sjedišta knezova Šubića-Bribirskih. Od prve polovice 16. stoljeća pa sve do kraja 17. stoljeća grad je bio pod Turskom vlašću, nakon čega su ga preuzeli Mlečani. Zbog sve veće važnosti Šibenika, u 18. stoljeću Skradinu se ukida biskupija koja se pripojila šibenskoj biskupiji. Tijekom prvog i drugog svjetskog rata Skradin dijeli sudbinu Dalmacije, da bi napokon unutar Hrvatske države 1997. godine dobio status grada.

Od kulturnih znamenitosti grada valja spomenuti kasnobaroknu župnu crkvu iz 18. stoljeća koja je sagrađena na glavnom gradskom trgu gdje je nekada stajala turska džamija. Važno je spomenuti i maleni muzej, koji se nalazi unutar župnog ureda crkve. Isto tako, u gradu je smještena i pravoslavna crkva sv. Spiridona koja sadrži zbirku italo-kretskih ikona. Zbog svoje uređene gradske plaže, blizine Nacionalnog parka Krka, gurmanskih specijaliteta, te kulturnih zbivanja (kao što su blagdani Male gospe i susret dalmatinskih klapa), Skradin se danas razvija u poželjno turističko odredište.
 

Vodice

Vodice su grad i luka unutar Šibensko-kninske županije, koji se smjestio na udaljenosti od tek 11 kilometara sjeverozapadno od Šibenika. Vodice su se danas najprepoznatljivije kao razvijeno turističko mjesto.

Iako postoje dokazi da se život u okolici grada odvijao još u pretpovijesno vrijeme, nastanak grada vezan je uz gradnju crkve sv. Križa 1402. godine, kada se po prvi puta i spominje ime grada u povijesnim zapisima. Tijekom 15. 16. stoljeća zbog neposredne turske opasnosti gradi se visoki obrambeni zid s tri kule od koji je samo sačuvana jedna trokatna kula, po imenu Čarićev toranj, a zid je porušen u 19. stoljeću. Nakon odlaska Turaka mjesto se počelo razvijati, pa se tako u Vodicama u 18. stoljeću počinje graditi nova Župna crkva s baroknim zvonikom. Krajem 19. stoljeća Vodice postaju samostalna općina koja se sve više razvijala u jako gospodarsko i upravno središte.

Vodice su grad koji još od šezdesetih godina prošlog stoljeća organizirano razvijao turističke djelatnosti, tako da uz kvalitetan smještaj, gastronomske specijalitete, ugostiteljske i rekreativne objekte, nudi i brojne sportske i kulturne sadržaje. Tako se ovdje u kolovozu slavi tradicionalna Vodička fešta, a Vodice su i domaćin Hrvatskog radijskog festivala malih postaja. Zbog svoje velike turističke ponude, Vodice su jedno od vodećih turističkih odredišta Šibensko-kninske županije.