Naš susret započeo je međusobnim upoznavanjem i razgovorom o igrama koje djeca vole igrati. Tremu smo razbili igrajući tradicionalnu igru Kobo i pilići koja potječe iz Slavonskog Kobaša, sela u neposrednoj blizini Lužana.  Tulumaši su bili kobac i kvočka, a za kvočku su se pohvatala djeca. Prostorija je odzvanjala dječjim smijehom i vriskom, sva djeca su se hrabro borila i na kraju pobijedila gladnoga kopca. Nakon igre uslijedilo je gledanje animiranoga filma Božićni medo iz 1992. godine. Djeca su nakon gledanja animiranoga filma rado razgovarala o svojim igračkama, a samo rijetki su rekli da imaju medu.

Uslijedilo je čitanje bajki i priča. Tulumaš Robert Pešutić pročitao je djeci jednu „naopaku bajku“ o vuku vegetarijancu iz knjige Ivanke Borovac Naopake bajke. Bajke su to namijenjene današnjoj pametnoj djeci koje na nov, neobičan i šaljiv način pripovijedaju već poznate bajke. Djeca su brzo shvatila da je vuk vegetarijanac zapravo  vuk iz Crvenkapice. Zatim je drugi tulumaš Gabrijel Mitrović čitao također naopake bajke o  alergičnoj kraljevni na zrnu graška te vještici kojoj su dvoje nestašnih klinaca pojeli krov i prozore.  Posljednja je čitala Lorena Ćepka. Čitala je priču Polje milosrđa Ivane Brlić-Mažuranić i time potaknula pravi blagdanski duh u malim slušačima.

Nakon odslušanih bajki, djeca su prionula na rad, crtali su Dragušu i ptičice, Crvenkapicu, vuka, medu, zlaćane saonice i sve ono o čemu su slušali u pričama. Za kraj organizirali smo tradicionalnu božićnu igru tko će skupiti više bombona s božićne jelke. Svako dijete samo je biralo ukras s jelke, neki ukrasi bili su zamotani bomboni, a neki papiri. Da na kraju nijedno dijete ne bi bilo tužno tulumaši su svakome darovali bombone i time smo završili svoje prvo čitanje u lokalnoj zajednici. Kako nam je bilo pogledajte u našoj fotogaleriji.