Bliži nam se Valentinovo, omiljeni dan svih sretno zaljubljenih. Na taj dan, svi se mi trudimo razveseliti osobu koju volimo, nekom sitnicom, posebnim postupcima, nježnošću, osmjehom… Svi se mi tada s posebnom pažnjom ophodimo s osobama prema kojima osjećamo ljubav, bila ona romantična, prijateljska, roditeljska, bratska… Ljubav je ta koja svijet čini ljepšim i trebali bismo je pokazivati cijele godine. Budući da smo svi mi skloni zaboravljanju, Valentinovo je lijep razlog da je se prisjetimo. Pokažimo svojim partnerima, roditeljima, djeci, prijateljima koliko ih volimo i duh Valentinova održavajmo cijele godine!

Simboli Valentinova

    Mnogi simboli Valentinova zapravo su izmišljeni te su Valentinovo učinili još jednim marketinškim trikom novog doba. No, kada nekog volimo i kada naše srce kuca samo za tu osobu to više uopće nije bitno, jer najvažnije je da je naša bolja polovica sretna i da smo mi razlog njene sreće.
Evo pet najpoznatijih i najomiljenijih simbola Valentinova koja nas ujedno asociraju i na ljubav!

1. Simbol srca
     Ne postoji veći i ljepši dokaz ljubavi od samog srca, darujući nekom metaforički svoje srce, ali i plišano ili stakleno, dajemo drugoj osobi do znanja kako je upravo ona razlog naše sreće. Još je u Antici postojalo vjerovanje kako je srce skladište svih emocija, te se otada srce povezuje sa osjećajem ljubavi.

2. Crvena ruža
    Kraljica cvijeća, simbolizira rat i mir, ljubav i praštanje!
Crvena je ruža navodno bila omiljeni cvijet rimske božice ljubavi, požude i spolnosti - Venere (čiji je pandan u grčkoj mitologiji Afrodita). Crvena boja označava snažne osjećaje, te stoga i crvene ruže povezujemo s ljubavlju.

3. Simbol zaljubljenih ptičica
    Ova se legenda u svijetu pojavila pod imenom "Love birds symbol". Love birds su naime afrička vrsta papigica koja se uvijek pojavljuje u paru, te su stoga dobile i status zaljubljenih ptičica kojih se uvijek prisjetimo na Valentinovo! Vjeruje se kako ptičice ne mogu živjeti bez svog para, i kako baš na taj najromantičniji dan u godini one ptičice bez para pronalaze "srodnu dušu".
    Ovdje na našim prostorima, legende i vjerovanja sasvim su drugačija. Vjerovalo se, naime, ukoliko djevojka na Valentinovo vidi crvendaća udat će se za mornara, ako vidi vrapčića udat će se za siromaha, ali će ipak do kraja života živjeti sretno i zaljubljeno, ako u protivnom vidi češljugara bogato će se udati.

4. Kupid

    Svima dobro znan kao maleni vrckasti dječačić s krilima, prema rimskoj mitologiji sin božice ljubavi, požude i spolnosti - Venere. Svojim strelicama koje imaju magičnu moć, "pogođenu" osobu istog trena čini zaljubljenom, i to u baš onu osobu koju je tog trena vidio! Njegov pandan u grčkoj mitologiji naziva se Eros- bog erotične ljubavi, a njegovo je latinsko ime Amor (=ljubav).

5. Simbol ljubavnih čvorova
    Prema starom muslimanskom vjerovanju, jedna je djevojka htjela svom voljenom poslati pismo u znak vječne ljubavi putem užeta vezanog u čvorove. Ta se metoda koristila i kako bi se zaprosilo djevojku. Ti su čvorovi predstavljali vječnu ljubav koja se nikada ne prekida i zauvijek traje. Baš poput čvorova koji nemaju ni početak ni kraj. Danas se baš zbog sjećanja na tu legendu izrađuje prstenje, narukvice, ogrlice i ostali nakit sa motivom malenih čvorova.

Legende o Valentinovu

Legende o Valentinovu postoje, ali većinom su zaboravljene, te se izgubio njihov pravi smisao. Zbog toga smo izdvojili neke najzanimljivije.  

 Sudbonosni papirić

    Još kada su Rimljani vjerovali u bogove postojala je svečanost posvećena pastiru po imenu Luperkalije. Naime, u to vrijeme rimski gradovi su još bili maleni i nerazvijeni i vukovi su lutali obližnjim šumama. Narod nije znao kako bi se zaštitio, pa je od svojih bogova pozvao pastira Lupercusa da vukove drži podalje, te da čuva pastire i njihova stada. U njegovu čast, 15. veljače priređivala se svečanost , što se kasnije povezalo i s dolaskom proljeća, jer je zaista po tadašnjem kalendaru počinjalo proljeće.
    No, tijekom tog blagdana postojala je još jedna ceremonija. Mladići su ispisivali imena djevojaka na komadiće papira, te ih spremali u ćup. Nakon toga slijedilo je izvlačenje papirića, a ime koje je mladić izvukao, značilo je da će to postati njegova „draga”.

„Sveti Valentin“

    U samom gradu Rimu, kada je kršćanstvo još bila mlada religija, živio je jedan svećenik po imenu Valentin. U to vrijeme vladao je car Klaudije II, koji je naredio svećenicima da ne smiju vjenčavati mladiće, jer tada će radije ostajati kod kuće s obitelji, nego ići u rat. Svi svećenici držali su se te zapovjedi, no samo je Valentin potajno vjenčavao mlade zaljubljene parove. Kada je car saznao za to, ulovili su ga i bacili u tamnicu i to 14. veljače, dan uoči velikog rimskog proljetnog blagdana Luperkalija, te mu u večernjim satima odrubili glavu.     
Nije prošlo mnogo vremena, a nesretnog Valentina proglasili su svecem, a njegov blagdan je postao 14. veljače, dan kada je izgubio život. Naravno, proglašen je i zaštitnikom zaljubljenih.
Druga pak legenda govori o tome kako se mladi svećenik Valentin, nakon što su ga zatvorili u tamnicu, zaljubio u kćer tamničara. S obzirom da je znao da će uskoro umrijeti, napisao joj je ljubavno pismo, a potpisao ga je “od tvojeg Valentina”, što se i danas često piše na čestitke za Valentinovo.    

Slatkiši i crvene čizmice

    Što se pak tiče hrvatskih narodnih predaja one su nešto drugačije. O tome mogu posvjedočiti i naše bake.
Dok se danas Valentinovu najviše raduju zaljubljeni parovi, prije 50 i više godina, najviše razloga za veselje imala su djeca.
 Na taj dan, majke bi djecu poslale u vrt po nove crvene čizmice. Budući da je u to vrijeme vladala neimaština, nove čizmice su bila stvar koja je djecu jako obradovala. No, po njih djeca su mora otići bosa, iako je zima još uvijek bila oštra. Naivna djeca su s radošću bosa trčala po vrtu, pretražujući ga da bi našli čizmice. Njima nije bilo ni traga, no dočekao ih je grm ukrašen crvenim vrpcama, na kojem su bili obješeni bombončići, jabuke ili neke druge skromne poslastice. Djeca bi uzela bombone i trčala natrag u kuću da se ugriju. Tada bi im majke pokazale njihove bose i crvene noge na kojima je zima ostavila tragove crvenih čizmica. Na taj dan crvene čizmice tražila su sva djeca, a osim bombona na grmu ili drvetu, znali su se naći i kolačići kojima su se nakon “smjelog pothvata” osladili.

„Ftičeki se ženiju“

    U narodu je još 14. veljače poznat kao dan kad se “ženiju ftičice”.  Predaja govori da vrapčići taj dan pjevaju glasnije, te navještaju proljeće.

Djevojka otkriva ženika

    Legenda govori da su se djevojke za udaju sastajale baš 14. veljače i na taj dan pogađale tko će im biti životni suputnik. Da bi to saznale promatrale su ptice: ako bi, najprije, ugledale crvendaća, to je značilo da će se udati za mornara. Vrabac je donosio sretno vjenčanje, ali ne s baš bogatim mladoženjom. Ako pak bi ugledale štigleca to je značilo da će se djevojka udati za bogatog muža.

    Iako su se vremena promijenila, pa tako i sam smisao Valentinova, možda je ovo pravi način da razmislite o ljubavi i o osobi s kojom želite ili ćete provesti Valentinovo. Ne mora to biti samo suprug ili dečko. Mogu to biti članovi obitelji i prijatelji. Neka vas taj blagdan podsjeti na ljubav koju ćete davati cijele godine, a ne samo ovaj jedan dan.
 

    MALI NOVINARI