« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.
Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u školi kraj Šumetlice.
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.
Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
S.O.S. otvorite oči…
Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je 20. travnja 1872. u Zagrebu.
Na Susretu malih pjesnika Slavonije i Baranje u Cerniku i ove smo godine imali svoje predstavnice. Anja Kovačević predstavljala nas je pjesmom Oblak, Ema Panjkiv pjesmom Jesen, a Dorotea Bratek pjesmom Što je pjesma. Učenice su u Cernik išle u pratnji svoje mentorice, učiteljice Ivane Meglajec.
Po dolasku u Cernik dočekali su nas ljubazni domaćini, nakon čega je uslijedilo svečano otvorenje 24. susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje. Na početku nas je pozdravila ravnateljica OŠ „Matija Gubec“ u kojoj je susret održan, gospođa Reza Benković, a nakon dizanja zastave, blagoslova i molitve, svi sudionici počašćeni su doručkom. Poslije doručka posjetili smo franjevački samostan, vidjeli zanimljivu izložbu o Isusovom životu i vrijednu zbirku starih knjiga. Potom je uslijedila središnja svečanost na kojoj su učenici krasnoslovili svoje uratke.
Na ovogodišnji je natječaj pristiglo sto pet pjesama iz trideset škola. Od toga je četrdeset najboljih uvršteno u zbornik „Dijete sam ljepote i sna“, posvećenog ove godine Dragutinu Tadijanoviću. U tih su četrdeset radova u zbornik uvršteni i radovi naših triju učenica. Nakon svečane priredbe uslijedio je ručak. Tu su se učenice družile s ostalim sudionicima susreta iz cijele Slavonije, Zagorja pa čak i iz Bosne i Hercegovine, Usore, Zlatara i Primoštena. Naše male pjesnikinje iz Cernika su ponijele lijepe dojmove i odlučile da će se truditi kako bi i dogodine sudjelovale na ovom predivnom dječjem pjesničkom susretu gdje smo se i nasmijali i zamislili slušajući njihova razmišljanja ispisana u stihovima.
Oblak
Vidim ga na nebu
kao brod na moru plovi.
Bijeli se kao snijeg
i ptice rado lovi.
Kao jastučić je mekan,
kao svila svilen,
kao da je šlag po njemu proliven.
Širi se i širi,
sve dok ne pukne,
pa nam kišu šalje da sve utihne.
Anja Kovačević 6.
Jesen
Lišće s grana polagano pada,
umjesto sunca nebom kiša vlada.
Svud okolo drveće se žuti,
prekriveni lišćem svi su gradski puti.
Sve je tiho oko mene,
cvijet za cvijetom naglo vene.
U vinogradu šareno grožđe zrije,
jutrom ga hladna rosa mije.
Ema Panjkiv 6.d
Što je pjesma?
Što je pjesma ako je ne slušaš srcem?
Što je pjesma ako se ne zamisliš čitajući njezine stihove?
Što je pjesma ako ti je srce nakon nje i dalje hladno?
Što je pjesma ako je ne možeš čuti?
Što je pjesma ako je samo očima vidiš?
Što je pjesma ako se misli izreći stidiš?
Što je pjesma ako se bojiš u njoj vidjeti sebe?
Pusti da te ugriju stihovi njeni,
mislima i osjećajima kroz nju kreni.
Dorotea Bratek 8.a