preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ljudevita Gaja Nova Gradiška

Login
« Rujan 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

 

 

"Mozak nije posuda koju treba napuniti,

već vatra koju treba zapaliti" 

(Plutarh)  

- prethodni citati -

Brojač posjeta
Ispis statistike od 7. 3. 2011.

Ukupno: 719418
Ovaj mjesec: 8111
Ovaj tjedan: 714
Danas: 50
GODIŠNJAK

ŠKOLSKA PREHRANA

e-Škole

 

HIMNA ŠKOLE

 

Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.

Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u  školi kraj Šumetlice.
 
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.

HIMNA EKO-ŠKOLE

  

Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
 
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
    
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
 
S.O.S. otvorite oči…

EKO KODEKS

DIJAMANTNI CERTIFIKAT

LOGO STOP NASILJU

LJUDEVIT GAJ

Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je  20. travnja 1872. u Zagrebu.

Naslovnica
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Gradskom muzeju u pohode
Autor: Marinela Banovčić, Dinko Šimić, 5. 6. 2019.

Učenici 6. A i b razreda OŠ Ljudevita Gaja Nova Gradiška  u pratnji učiteljice hrvatskog jezika Marinele Banovčić  posjetili su Gradski muzej u našem gradu. Razlog su dvije krasne izložbe: „To je bilo dosadinje“  i interaktivna izložba o životu i stvaralaštvu zavičajnog pjesnika Grigora Viteza „Kad bi drveće hodalo“. 


U muzeju su nas dočekale i provele gospođe V. Klikić-Kolić i Jelena Kovre. Saznali smo što je kućar, budžak, kako se za svadbu spremao čajo, a kako mladenka. Svatovi su bili prilika za nastajanje novih stihova tzv. bećarca. Posebno nam se svidjelo vidjeti svjedodžbe Grigora Viteza, zatim pjesme napisane rukom, predmete iz svakodnevnog života. Ostavštinu Grigora Viteza darovala je 2012. njegova kći Olga, a danas je dio pedagoške knjižnice Hrvatskog školskog muzeja. Toplo preporučamo obje izložbe!

Marinela Banovčić

Fotografije: Marinela Banovčić





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju