Osnovna škola Ljudevita Gaja Nova Gradiška
| « Rujan 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.
Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u školi kraj Šumetlice.
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.
Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
S.O.S. otvorite oči…
Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je 20. travnja 1872. u Zagrebu.
U srcima, u mislima, u molitvama…
Kiša na staklima, prohladna i vjetrovita jutra, studene magle prizivaju sjećanja na jesen 1991. godine.
Ne želim dopustiti ratnim uspomenama da me obuzmu, ali jače su. Dovoljna je jedna fotografija ili reportaža, svjedočanstvo ljudi o ratnim stradanjima i Priča o gradu Siniše Glavaševića, i sve je tu – bol gorčina i nevjerica.
Vukovar je danas prekrasan, slobodan grad, simbol patnje i praštanja. Neka nam svima bude u srcima i mislima, a svaka zapaljena svijeća molitva poginulima.
.jpg)
Web novinari
Fotografije: učiteljice Mirela Tomić i Marinela Banovčić
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
