Osnovna škola Ljudevita Gaja Nova Gradiška
| « Rujan 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.
Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u školi kraj Šumetlice.
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.
Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
S.O.S. otvorite oči…
Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je 20. travnja 1872. u Zagrebu.
Pripala mi ja čast da u ime učenika napišem nešto o našoj učiteljici Mariji koja je u Vrbju radila na obrazovanju i odgoju dugi niz godina. Puno je generacija malih Vrbjana naučila pisati, čitati, zbrajati i oduzimati, dala im temelj za ozbiljnije učenje koje su nastavljali u velikoj školi.
Evo što kažu mali Vrbjani o svojoj učiteljici!
Naša učiteljica je iskusna, mudra, a moramo reći da je ponekad bila i stroga. Kada smo radili, bila je ozbiljna i zato smo sve naučili kako treba.
Često smo išli u prirodu gdje smo mogli svašta naučiti, strane svijeta, sve o važnosti pitke vode, o biljkama i životinjama, i sve je bilo zanimljivo.
Vodila nas je i na izlete gdje bismo se igrali, veselili i opet ponešto naučili.
Uvijek nas je savjetovala, govorila da čuvamo svoje zdravlje, a i ona se brinula o našem zdravlju.
Kad smo išli na odmor upozoravala nas je na ponašanje kako se ne bi nekome nešto loše dogodilo.
Pomagala nam je svojim savjetima i kada bismo trebali pomoć za zadatke koji nisu bili vezani za školu. Bila je tu za nas uvijek, sve je s njom bilo lakše i jasnije.
Pripremala nas je i za priredbe na kojima smo pokazivali što smo sve naučili, pjevali smo i recitirali. To su bili posebni dani kada su naši roditelji zajedno s našom učiteljicom Marijom bili jako ponosni na nas.
Pamtit ćemo sve, a posebno veselje i smijeh na račun naših „bisera” u našem znanju.
Želimo joj puno zdravlja i sreće, Vrbje je nikad zaboraviti neće!
Draga naša učiteljice, uživaj dugo, dugo, dugo u zasluženom odmoru!
1.png)
.png)
.png)
Kratkom oproštaju pridružili su se i roditelji.
.png)
Malo pjesme, malo recitacija i suza za rastanak.
MOJA UČITELJICA
MI IMAMO UČITELJICU MARIJU
CIJELI ŽIVOT ONA IDE U ŠKOLU.
A U ŠKOLI ONA UČI ĐAKE,
MALO VEĆE I PRVAKE.
O SVEMU NAS ONA NAUČI
I PAMETNE NAS POŠALJE KUĆI.
U NJE JE BUJNA MAŠTA
PA NAPRAVI SVE I SVAŠTA.
NAŠA UČITELJICA BAŠ JE PRAVA
ZADAĆAMA NAS NE GNJAVI.
U ŠKOLI NAS SVE NAUČI
PA SVI SRETNI IDEMO KUĆI.
Tekst i fotografije: Estera Milena Crnjac Krabica
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
