Osnovna škola Ljudevita Gaja Nova Gradiška

Kada se nađete zbunjeni jer pravo ustvari znači desno, prosto znači ravno, vulgarno znači grubo, a grubo znači debelo, onda znate da ste u Poljskoj. Upravo Poljska, ili da budemo precizniji, prekrasni grad Wroclaw, mjesto je  gdje je sedam učenika i troje učitelja OŠ Ljudevita Gaja Nova Gradiška provelo sedam nezaboravnih  dana od 14.11. do 20.11. na razmjeni učenika u sklopu Erasmus + projekta “Učiti kako učiti”. Učenici osmih razreda Tara Sokić, Hana Mokricki, Leo Briški, Lara Kumić, Niko Trnka, Hana Blažević i Krešimir Ložić u pratnji učitelja Dinka Šimića, Antonije Jelančić i koordinatorice projekta Mirele Tomić, predstavili su svoju školu, grad i zemlju sudjelovanjem na radionicama i školskim aktivnostima,  posjetama znamenitostima, zajedničkim objedima, družeći se i razmjenjujući kulturne vrijednosti Hrvatske, Poljske i Grčke.

Učenici i učitelji  prijepodneva su provodili  u privatnoj školi Parnas gdje su podijeljeni u međunarodne grupe radili na prezentacijama i kvizovima iz engleskog, fizike i geografije. Na engleskom je tema bila Dan neovisnosti i zastave sve tri zemlje, na geografiji su predstavili po tri grada iz svake države, a na fizici  su proučavali uporabu 3D printera u medicini, industriji i svakodnevnom životu te su izrađivali 3D modele koristeći 3D olovku.

Tijekom boravka u školi pogledali smo predstavu poljskih učenika  temeljenu na poznatoj legendi iz Wroclawa te zaplesali zorbu i kukunješće.

Na turu gradom poveo nas je učitelj geografije Lukasz Lasocki. Obišli smo stari dio grada s brojnim crkvama, katedralu, gradsku vijećnicu, glazbenu akademiju te univerzitet, a šlag na kraju je bio otvaranje adventa u Wroclawu pa smo imali priliku vratiti se bar nakratko na „staro normalno“ i uživati u prekrasnim dekoracijama, štandovima, atrakcijama i adventskim delicijama.

Ali isto tako jednodnevni izlet nas je podsjetio na mračnu stranu čovječanstva. Posjetili smo koncentracijski logor Gross-Rosen, jedan od najbrutalnijih i najnemilosrdnijih njemačkih logora za istrebljenje prvenstveno poljskog naroda. Hladnoća i vjetar dodatno su pojačali osjećaj jeze koji nas je prožimao dok smo slušali i predočavali si strahote koje je jedno monstruozno ljudsko biće u stanju učiniti drugom i drugačijem.

Put kroz poljske pejzaže odveo nas je i do dvorca Ksiaz gdje smo se spustili u misteriozne podzemne tunele koje su iskopali nacisti za vrijeme Drugog svjetskog rata, a zatim prošetali antiknim hodnicima i sobama dvorca.

Naša avantura je, kao i prethodne u ovom projektu, završila zagrljajima, suzama, razmjenom profila i obećanjima o ponovnom susretu. Iako je projekt ovom razmjenom učenika završen, sigurni smo da će stečena iskustva, vrijednosti i prijateljstva ostati  zauvijek.

Završila bih citatom poruke roditelja jednog učenika koja čini moje srce velikim kao kuća:

„U svoje i u ime obitelji želim vam se od srca zahvaliti na svemu što ste napravili radeći na  Erasmus projektu. Pokazali ste našoj djeci, a i nama odraslima kako se sa srcem i strašću radi svoj posao, kako se poštuje svoje i tuđe, kako se uči i surađuje, a i pokazuje gostoprimstvo. Također hvala za ove naše male-velike klince za koje ste se u svem tom brinuli kao što bismo i mi sami. Pohvale i ostalim profesorim sudionicama projekta. LP“

Na kraju mogu samo reći hvala roditeljima naših učenika, koji su bili jedinstveni u svakom trenutku,  na ukazanom povjerenju.