« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.
Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u školi kraj Šumetlice.
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.
Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
S.O.S. otvorite oči…
Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je 20. travnja 1872. u Zagrebu.
Jučer je otišla naša draga Satja Medvedović, učenica 5.b razreda. Opaka bolest odvela ju je u bolnicu u drugom polugodištu prošle školske godine. Odmah je pokazala veliku hrabrost u svojoj borbi. Komunicirala je sa svojim kolegama iz razreda i razrednikom Franjom Barićem, slala poruke optimizma. Molili smo i vjerovali da će sve biti dobro. Ali, odjednom mrak, bolest je raširila svoja crna krila i ponijela našu Satju.
Draga Satja, nedostajat će nam Tvoj veseli i otvoreni pogled, tvoje dobro jutro koje si s radošću svima upućivala u holu i po hodnicima. Vjerujemo da si na mirnijem i boljem mjestu gdje ćemo svi jednom doći, stoga, doviđenja, draga Satja i počivaj u miru Božjem.
učenici i zaposlenici OŠ Lj.Gaja Nova Gradiška