« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.
Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u školi kraj Šumetlice.
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.
Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
S.O.S. otvorite oči…
Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je 20. travnja 1872. u Zagrebu.
Poklade, maškare, mesopust, poklad, bušari, šafingari, fašnik, pust, karneval... Sve su to nazivi za razdoblje nakon Nove godine, do Čiste srijede ili Pepelnice. U to vrijeme svatko ima priliku postati netko drugi, nešto drugo – ratnik, princeza, pčelica, jagoda, klaun, perilica rublja, svemirski brod...
Narod od pamtivjeka poznaje običaje maskiranja, a ta tradicija je vrlo živa i danas. Blagdan Bogojavljenja, Sveta tri kralja, posljednji je dan božićnoga ciklusa. U starome Rimu u to doba godine održavale su se brojne svetkovine pod maskama – Saturnalije i Januarske kalende. U srednjem vijeku to je bio početak nove godine, a uz taj dan je u mnogim europskim krajevima vezana i tradicija biranja jednodnevnih kraljeva – to je službeni početak pokladnoga razdoblja.
U narodu su neki načini maskiranja prerasli u tradiciju. To su: preodijevanje muškaraca u žene i obrnuto, maske Indijanaca i kauboja, različitih građanskih, crkvenih ili vojničkih zvanja, kao i maske životinja i čudovišta. U našim selima te su maske nastale pod utjecajem građanskih pokladnih maskarada. Danas su one uobičajene u svim okružjima.
Prvobitno je značenje karnevalskih tradicija zaštitno – zastrašivanje demona, zlih sila, duhova kako bi ih se odaljilo od ljudi, stoke, stanova itd. U pokladama, karnevalu, uočljiv je lik Karnevala koji je u naše krajeve stigao iz zapadno europskih zemalja. To je lutka izrađena od slame, dronjaka, staroga odijela... Ovisno o podneblju ima različite nazive: Rade, Fašnik, Krnjo (Dalmacija), Pust (Istra i Primorje). Uz njega su stalno i određena lica: obično sudac, krvnik, branitelj, tužitelj. S primjerenim grotesknim maskama, prate ga i na nekom, tradicijom utvrđenom mjestu, izvode „dramatski“ prikaz – suđenje tome „zlotvoru“. Nakon „suđenja“, „Rade“ se svečano utopi, objesi ili spaljuje. Ovaj običaj, za koji se na zna kada je došao u naše krajeve, objašnjava se redovito kao pobjeda nad zimom, nevoljama, oskudicom i svim ostalim nedaćama koje su utjelovljene i uništene u figuri Karnevala.
Jedna od karakteristika pokladnih, karnevalskih ophoda jest buka. Buka se može proizvoditi na različite načine, a proizvode je najčešće veće ili manje grupe maskiranih osoba. Najpoznatije takve grupe su zvončari u Kastavštini, buše u Baranji, bušari u Vojvodini i Slavoniji, maškare... No, zvončari su najprepoznatljiviji po svome izgledu – oni nose kožuhe od ovčje kože, a na glavi maske s velikim nosom, raljama, jezikom, rogovima itd. U rukama su im najčešće toljage, a oko pojasa nose zvona pomoću kojih stvaraju buku. Pretpostavlja se da su “grde maske” glasnim veseljem rastjerivale zle sile i prizivale proljeće.
U nekim krajevima (Slavonija) postoji još jedna grupna maska - orači s plugom i sijači koji zaoravaju seoske ulice ili dvorišta te tamo „siju“, a za taj "posao" domaćini ih nagrade. Zanimljiva je varijanta ovoga običaja u kojoj ta skupina ljudi obilazi plugom oko sela praveći krug, brazdu uokolo. Taj običaj s naglašenim ratarskim značenjem tumači se kao način obrane od zaraza ljudi i blaga (životinja). Slični običaji potvrđeni su u Engleskoj, Njemačkoj, Rumunjskoj... Sve to upućuje da je ovaj naš običaj jedna od karika u lancu europskih običaja. Kod nas, osim u Slavoniji, ovaj običaj postoji u Međimurju i u Primorju. Običaj je i da maškare (neparni broj, najmanje tri) idu od kuće do kuće, pjevaju pjesme i skupljaju slatkiše i novac. Jedu se veće količine mesa, kobasice, čvarci, slanina, a od slatkog buhtle, štrudle, krofne (pržene u masti, s pekmezom i sitnim šećerom), masnica s orasima ili makom i pogačice s čvarcima.
U mnogim gradovima organiziraju se fašničke povorke. I mali i veliki koračaju i plešu uz glazbu u smiješnim kostimima, kostimima iz mašte ili crtića. U povorci svoje mjesto imaju i najmanji. U organizaciji vrtića i škola djeca su jednako zamaskirana – cvjetići, oblaci, gusari, životinje. Uglavnom su zvijezde povorke i imaju najbrojnije gledateljstvo.
Fašnik može biti od velike važnosti za vaše najmlađe. Djeca imaju urođenu potrebu da maštaju, da dobro pobijedi zlo, da pokažu da su i oni veliki, samostalni i da imaju moć. Iz tog razloga se dječaci najčešće prerušavaju u akcijske junake , a djevojčice u vile i princeze. Fašnik nudi sve to u okružju zabave i zajedništva.
ISTRAŽILI MALI NOVINARI I UČITELJICA DANIJELA MARJANOVIĆ