preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ljudevita Gaja Nova Gradiška

Login
« Rujan 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

 

 

"Mozak nije posuda koju treba napuniti,

već vatra koju treba zapaliti" 

(Plutarh)  

- prethodni citati -

Brojač posjeta
Ispis statistike od 7. 3. 2011.

Ukupno: 719418
Ovaj mjesec: 8111
Ovaj tjedan: 714
Danas: 50
GODIŠNJAK

ŠKOLSKA PREHRANA

e-Škole

 

HIMNA ŠKOLE

 

Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.

Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u  školi kraj Šumetlice.
 
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.

HIMNA EKO-ŠKOLE

  

Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
 
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
    
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
 
S.O.S. otvorite oči…

EKO KODEKS

DIJAMANTNI CERTIFIKAT

LOGO STOP NASILJU

LJUDEVIT GAJ

Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je  20. travnja 1872. u Zagrebu.

Naslovnica
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Uskršnji običaji u Hrvata
Autor: Marina Šoufek Podhraški, 26. 3. 2013.

Uskrs je pomičan blagdan zasnovan na lunarnom kalendaru. Kod zapadnoeuropskih kršćana slavi se između 22. ožujka i 25. travnja dok se kod pravoslavnih obilježava između 4. travnja i 8. svibnja. Sama riječ Uskrs nastala je od riječi "uskrsnuti" koja potječe iz praslavenskog jezika gdje označava ono što raste i razvija se. Ovaj naziv obuhvaća trodnevlje: Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs. No, često se odnosi i samo na nedjelju. Ponegdje se naziva i Vazam što neki jezikoslovci povezuju s rječju "uzeti".


Iako smo mali narod, uskršnji običaji su među Hrvatima prlično raznoliki što svemu daje dodatnu draž. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj običaj je da se u kuću donosi blagoslovljeja vatra (uskršnji krijes).

Taj je običaj napose čest na Žumberku i vezan je uz pastire za koje se smatra da su ga ukorijenili. U uskršnjoj se noći pale krijesovi (krisi, krijesivi, vuzmenke, vuzmice, vuzemice, vazmenke) i to tako da se suho granje slaže uz u zemlju zabodene motke i stvara obelisk visok i do 6 metara. Tijekom noći stražare uz krijesove negdje u rano jutro koje potom, negdje između 3 i 4 sata, pale. Ne dopušta se da krijesovi potpuno izgore kako bi poslije preko njih gonili stoku vjerujući da će to pomoći da stoka ostane zdrava. Pepeo krijesa potom bi se razbacivao po njivama i vrtovima kako bi usjevi bolje rodili. Uz taj je običaj usko povezano vjerovanje da zle slike (vještice i vukodlaci) neće imati vlast tamo gdje dopire svjetlo ili dim tih krijesova.

U srednjem dijelu gornje Hrvatske, posebice u Prigorju i Zagroju postoji tzv. pohod raspetnika ili križičara.

Kako su tamo sve do 1954. crkvena slavlja Velikog tjedna bila održavana prije podne raspetnici su odmah poslije svečanosti uskrsnuća obilazili sela. Bila je to skupina koju je predvodila osoba s raspelom, a počesto ju je pratio netko s bubnjem i pjesmom. Prva takva pjesma vezana uz taj občiaj datira još iz 1644. kada je zapisana u tzv. Pavlinskoj pjesmarici. Prema običaju raspetnici su ulazili u kuću ili bi stali pred nju čekajući da ukućani izađu van te su svakome nudili raspelo da ga poljube. Ukućani bi ih potom darivali novcem, a mlade snahe rupcem.

Među bačkim Hrvatima i u zapadnoj Slavoniji bio je raširen običaj uskršnjeg šibanja.

Za tu priliku bičevi ili korbači pletu se od mladog vrbovog pruća. Katakad se pruće kuha te mu se skida kora kako bi se lakše ispreplitala. Moguće je susresti i jednostavnije izrađene korbače od tankog zelenog pruća. Običaj je da mladići šibaju djevojke sve dok im one ne daju jaje.

Najrašireniji običaj kod nas je blagoslov jela, posebice na selima.

Na Veliku subotu na crkveni blagoslov nose se košare napunjene hranom koja se jede tih dana. Košare  su ukrašene i prekrivene lijepim ubrusima kako bi se naglasilo obilje i bogatstvo. U pravilu u njih se stavljaju jaja, kruh, sol, luk, mladi sir, hren, komad mesa (obično od buta), kobasice, a ponekad i piće.

 

 

 

Izvor: www.osijek-online.com/index.php?option=com_content&view=article&id=3221:varoarije-mala-povijest-uskrnjih-obiaja&catid=98:varoarije&Itemid=174

 

 

 




[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju