« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.
Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u školi kraj Šumetlice.
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.
Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
S.O.S. otvorite oči…
Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je 20. travnja 1872. u Zagrebu.
U petak na satu razredne zajednice učiteljica se odlučila da učenici napišu nekoliko stihova i otpjevaju ih kao da su reperi, poput lika iz teksta kojeg su obradili na satu hrvatskog jezika.
Bilo je mnogo dobrih i smiješnih rima. Svi su bili odlični, a evo nekih od njih:
Jesen je loša
kada nema koša,
na ulici je smeća
puna vreća.
Dečki nisu glupi,
al auti su skupi.
Led, led, led
obožavam sladoled.
Jabučica mala
s drveta je pala,
pao medo s mosta,
repanja je dosta.
Ema Hace
Škola je fora
kad se u nju mora.
Ja berem mak
kao rak.
Lucija šuti
ništa ne sluti,
imamo puške
lovimo kruške.
Lucija Denis i Tea Mijatović
Škola je baš fora,
učiti se mora.
Pala nam cikla
s našeg bicikla.
Udari ga puška,
zaboli ga njuška.
Zgazi ja mrava,
zaboli me glava.
Antonio Aubrecht, Sara Dakić,
Valerija Kalić, Jan Vuković
Mi smo muški
znamo o puški,
dobra nam je rima
koja i ne štima.
Idem po ciklu,
dok sam na biciklu.
Nosim praćku
vidim mačku.
Ivan Trobić
Ljeto je fora,
kupati se mora.
Jesen je slatka
ko pečena patka.
Dečki nisu glupi,
ali su skupi.
Pao medo s mosta,
repanja je dosta!
Marta Franješević
Ema Hace, 4.b, MALI NOVINARI