preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ljudevita Gaja Nova Gradiška

Login
« Rujan 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

 

 

"Mozak nije posuda koju treba napuniti,

već vatra koju treba zapaliti" 

(Plutarh)  

- prethodni citati -

Brojač posjeta
Ispis statistike od 7. 3. 2011.

Ukupno: 719418
Ovaj mjesec: 8111
Ovaj tjedan: 714
Danas: 50
GODIŠNJAK

ŠKOLSKA PREHRANA

e-Škole

 

HIMNA ŠKOLE

 

Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.

Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u  školi kraj Šumetlice.
 
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.

HIMNA EKO-ŠKOLE

  

Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
 
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
    
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
 
S.O.S. otvorite oči…

EKO KODEKS

DIJAMANTNI CERTIFIKAT

LOGO STOP NASILJU

LJUDEVIT GAJ

Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je  20. travnja 1872. u Zagrebu.

Naslovnica
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
SVJETSKI DAN SVJESNOSTI O AUTIZMU
Autor: Marina Šoufek Podhraški, 2. 4. 2014.

2. 4. obilježavamo Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Naši učenici su već naučili, saznaj i ti Deset stvari koje svako dijete s autizmom želi da znaš.


1. Ja sam prvo i prije svega dijete. Autizam je samo jedan aspekt mojeg karaktera. Ne određuje me kao osobu. Jeste li i vi osoba s mislima, osjećajima i puno drugih talenata ili ste samo debeli, kratkovidni, nespretni? To su možda stvari koje sam uočio od prve kad sam vas upoznao, ali one nisu nužno ono najbitnije o vama.

2. Moja senzorna percepcija je iskrivljena. To znači da uobičajeni pogledi, zvukovi, mirisi, okusi i dodiri svakodnevice, koje vi možda čak i ne primjećujete, za mene mogu biti veoma bolni. Čak se i sama sredina u kojoj moram živjeti često može činiti neprijateljska. Mogu ostavljati dojam povučene ili neprijateljski raspoložene osobe, ali ja se samo pokušavam zaštiti. Evo zašto “običan” odlazak u dućan za mene može biti pakao:

3. Molim vas da razlikujete neću (ja izabirem da nešto neću) i ne mogu (nisam to sposoban napraviti). Ne radi se o tome da ja ne slušam upute. Radi se o tome da vas ne mogu razumjeti. Kad me zovete s drugog kraja sobe, ja čujem ovo: *&^%$#@, Billy. #$%^*&^%$&*………”   Umjesto toga dođite i obratite mi se izravno i jednostavnim riječima: “Molim te stavi knjigu na stol. Vrijeme je za ručak.”

4. Ja razmišljam konkretno. To znači da jezik tumačim doslovno. Za mene je vrlo zbunjujuće kad kažete:”Obuzdaj konja, kauboju !” kada to u stvari znači “Molim te prestani trčati.” Nemojte mi reći da je nešto “mačji kašalj”  kada nema mačke na vidiku. Kada kažete “Ivan je stvarno zapalio stazu,” ja vidim dijete koje se igra s šibicama. Molim vas recite mi:”Ivan može jako brzo trčati.”.

5. Molim vas budite strpljivi s mojim ograničenim rječnikom. Meni je teško reći sto trebam kad ne znam riječi koje bi opisale moje osjećaje. Možda sam gladan, frustriran, uplašen ili zbunjen ali trenutno su te riječi van mojih mogućnosti i ne mogu ih izraziti. Pratite moj govor tijela, povlačenje, uznemirenost  ili druge znakove da je nešto nije kako treba.

6. Budući da je jezik za mene težak, moguće je da budem jako vizualno orijentiran. Molim vas da mi pokažete kako da nešto radim, a ne da mi samo kažete. Puno upornog ponavljanja meni pomaže da nešto naučim.

7. Molim da se fokusirate i razvijate ono što ja mogu a ne na ono što ne mogu.
Kao i svako drugo ljudsko biće, ne mogu učiti u okruženju gdje se stalno osjećam da nisam dovoljno dobar i da trebam “popravak”. Izbjegavati ću probati sve novo ako sam stalno izložen kritici ma koliko “konstruktivna” ona bila. Tražite moje jake strane i naći ćete ih.

8. Pomozite mi u socijalnoj interakciji. Može izgledati da se ja ne želim igrati s drugom djecom na igralištu, ali ponekad ja jednostavno ne znam kako započeti razgovor ili se pridružiti igri. Ako ohrabrite drugu djecu da me pozovu da im se pridružim u igranju s loptom, moguće je da ću ja biti oduševljen što ste me uključili u igru. Ako se smijem kad Petar padne s tobogana to nije zato što mislim da je to smiješno. Razlog je da ne znam kakva je reakcija prikladna. Naučite me da kažem: “Jesi li dobro ?”

9. Pokušajte otkriti što je uzrok mojih ispada. Ispadi su za mene strašniji nego za vas. Oni se dešavaju jer je jedno od mojih čula preopterećeno. Ako možete razumjeti zašto se moj ispad desio, onda ga možete drugi put spriječiti. Vodite dnevnik u kojem ćete bilježiti vrijeme, okruženje, ljude, aktivnosti. Možda ćete uočiti obrazac.

10. Pružajte mi bezuvjetnu ljubav.  Zabranite si misli kao što su “Kad bi on makar…” i “Zašto ona ne može…”Ni vi niste ispunili svako očekivanje koje su vaši roditelji imali za vas i ne želite da vas netko stalno na to podsjeća. Ja nisam izabrao imati autizam. Stoga se sjetite da se on dešava meni, ne vama. Bez vaše podrške šanse da budem uspješna i samostalna osoba su slabe. Uz vašu podršku i vođenje mogućnosti su veće nego što možda mislite. Obećavam vam da sam ja toga vrijedan.
I na kraju, tri riječi: Strpljenje. Strpljenje. Strpljenje.

Iz knjige Deset stvari koje svako dijete s autizmom želi da znate (2005, Future Horizons, Inc.)

 

Defektolofinja

Martina Mikolčević





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju