Osnovna škola Ljudevita Gaja Nova Gradiška
| « Rujan 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Podno Slavče, kraj potoka,
djetinjstvo se moje smije.
Prva ljubav tu se krije,
naše igre, maštarije.
Tu se uči, tu se radi,
slažu dvojke i petice.
Novi život tu se gradi
u školi kraj Šumetlice.
Našu školu mnogi znaju
po slavnome Ljudevitu Gaju.
Daleko se čuje ime
eko-škola Slavonije.
Hoće li sunce zauvijek sjati?
Zlatne haljine na nebu tkati?
Hoće li trava zelena biti?
Svi zdravu vodu želimo piti.
S.O.S. otvorite oči.
S.O.S. zemlja vas moli.
S.O.S. ljubavi treba.
Ona nas hrani i vodi do neba.
Hoće li vjetar donositi kišu?
Il΄ nam se tužni dani pišu?
Hoće li ljubav jača biti
da prirodu zdravu štiti?
S.O.S. otvorite oči…
Hrvatski preporoditelj, književnik, političar, zastupnik u Hrvatskom Saboru te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je hrvatska narodna preporodna budnica. Umro je 20. travnja 1872. u Zagrebu.
Učenici bivšeg 4.c razreda i učiteljica Đurđa Kaksa išli su 8.10.2014. na putovanje na Plitviča jezera. Putovanje su zaradili jer su pobijedili u skupljanju staroga papira u prošloj školskoj godini.
Ujutro u 6 sati krenuli su na put. Vozili su se autobusom. Učenici su bili sretni što su opet svi zajedno. Tijekom putovanja pričali su viceve, čitali časopise, razgovarali i igrali razne igre, stajali na odmorištima, igrali su kviz znanja u autobusu. Krenuli su u obilazak. Prvo su vidjeli tri najveća slapa. Na nekim stepenicama napravio se slap pa su noge bile mokre kada su išli preko njega. Dok su razgledavali vidjeli su mnoge životinjice i medvjeđe špilje. Za otprilike jedan sat stigli su do velike livade. Nakon jedan sat čekanja napokon su se ukrcali na brodić. Njime su se vozili preko jezera koje ima 47 m dubine. Vozili su se oko 15 minuta, a zatim su se penjali po stepenicama na autobusno stajalište. Ručak je bio u 15 sati, u 16 sati završili su s ručkom i otišli se igrati u jednu ogromnu rupu. U njoj su se slikali, pričali, penjali se, trčali i kotrljali se . Bilo je jako zabavno, ali svemu dođe kraj. Sjeli su u autobus i krenuli na put do kuće. Na putu do kuće voditeljica je ispričala dvije strašne priče, a zatim učitelj viceve. Ubrzo su stali na stajalištu u Karlovcu. Nakon odmora, uslijedio je povratak kući. Kada su stigli pred školu, čekali su ih roditelji kojima su prepričavali doživljaje s izleta.
Lora Đurić, Valentina Stoić
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
