TOLERANCIJA

Jednoga dana djeca su se igrala u parku. Bila su sretna i zadovoljna.

A kad najednom naiđe dječak potpuno drukčiji od njih: druge boje kože, druge nacionalnosti, druge vjere, potpuno drukčiji. Naravno druga djeca ga nisu htjela prihvatiti. To ga nije vrijeđalo, jer je navikao. Vratio se kući. Nije bio tužan. Ali ipak se moralo priznati da ga je to malo vrijeđalo. Idući dan odlučio je otići u park i igrati se sam. Ali nije mu bilo svejedno kad bi gledao drugu djecu kako se igraju i uživaju. On se kroz godine pokušavao promijeniti i biti drukčiji. No nije uspjelo. Pokušavao se promijeniti i biti jednak drugima. Shvatio je da je to bezvrijedno i da treba započeti „NOVI ŽIVOT“. Uspio je! Odrastao je, našao nove prijatelje i bio je jako sretan! I što je najbolje oni su ga tolerirali.

Nakon nekog vremena on i njegovi prijatelji su šetali ulicom. Ugledao je dječaka s istim „problemom“ kao što je i on imao. Nije imao srca samo proći pored njega već se s njim igrao dobra četiri sata, i nije požalio. Jer je znao kakav je to osjećaj biti neprihvaćen i netolerantan.

Tea Jažić, 5.e