U četvrtak 10. svibnja profesorica hrvatskoga jezika Mirela Ugarković i učenice Andrea Brzica, Lucija Drmić i Katarina Vilić prisustvovale su 48. poetskim susretima djece Zaprešića. Susret je održan u Gradskoj knjižinici Ante Kovačića u Zaprešiću. Na 48. poetski susret djece Zaprešića pristigli su radovi iz većine škola Zaprešića i okolice, a stručni žiri izabrao je 18 radova za interpetaciju na završnoj svečanosti i četiri nagrade. Radovi naših pjesnikinja izabrani su za završnu svečanost, a učenica naše škole Lucija Drmić iz 6. a razreda osvojila je drugu nagradu. Mentorice Marija Grladinović i Mirela Ugarković iskreno čestitaju nadarenim pjesnikinjama i žele još puno stihovanja. 

DOK SNEŽI

Gledim čez mali oblok

i pogleč:

- Tiček na grani sedi

- Bistri potok u gaj beži

- Tam daleč već sneži

Dekica me topla greje

zima u pahuljama

dohaja

i moje se srce

od radosti

smeje, smeje...

Lucija Drmić, 6. a

STARIČINA HIŽA

Na brijegu malom

u daljini

Gdje rječice snivaju san

stoji stara hiža

u bjelini

nad njom sunce započinje dan.

Krov joj kvrgav, grbav

prozori maleni

vrata škripava, stara

u travi makovi crveni.

Oko hiže

njive zlatne,

prosule žita sjaj.

Iza njiva bregi,

doli i maleni gaj.

U hiži starica

marljiva radenica.

Na hižu je nalik,

starih bora pun joj lik.

Prošla ljeta,

hiža stoji

gorke dane ona broji.

Starica njena

dugo već sniva

pod kaputom zemlje drage.

Hižu svoju je ostavila

sa sobom sretne dane

odnijela.

Na brijegu malom

u daljini

gdje sunca započinje dan

stoji stara hiža

u bjelini

u njoj starica sniva vječni san.

                                                                                   Katarina Vilić, 6. b

HODAM

Hodam!

Uz mene sumorna, siva cesta.

Zagušljiv i težak zrak velikoga grada.

Automobili pored mene izgubljeno jure.

Kamo to svi žure?

Hodam!

Polako izlazim iz gradske buke.

Vjetar mi šušti u kosi.

Ispred mene samo

stazica mala, tiha

I nježna zelena trava.

Hodam!

Oranice i polja

mirno na suncu drijemaju.

Ko´ zeleno more mi izgledaju.

Vjetar mlado žito njiše

Hodam!

Nestašni modri oblak

i ja – idemo ukorak!

Slobodna ko´ ptica

sa prirodom sam jedna.

                                                                                  Andrea Brzica, 6. d