Uslijed svih strahota koje se događaju ovih dana, učenici 1. c razreda, njiihovi roditelji, bake i djedovi i dalje misle na školu i na svoje učiteljice. Vrijedno rade i šalju svoje riješene zadatke. Učiteljica Natalija Damjanović učenike je potaknula na stvaranje: oni izrađuju svoje prezentacije, snimaju kratke filmove na temu nastave kod kuće, pišu priče i pjesmice. U školi na daljinu učenici su prošli tjedan obilježili i Dan očeva, crtali su i pisali o svojiim tatama herojima, izradili čestitke za očeve. Obilježili su i Dan sreće te Međunarodni dan djece s Down sindromom. Nosili su šarene čarape. Obilježilii su i Dan voda uz Školu na 3. Međusobno si šalju pisma i riječi podrške.
No uz sav trud, nas učiteljica, roditelja i djece nedostaje nam školsko zvono, žamor u školskim klupama, mali nestašluci na koje smo se nekoć znali ljutiti. Pored sve digitalne tehnologije sada smo kao Pale sam na svijetu.
.jpg)
