Nije sigurno po čemu je Samobor dobio svoje ime. Prema jednoj legendi, u davna vremena, u šumama pokraj grada (najvjerojatnije Stražnik i Tepec) navodno su rasli samo borovi. Danas je veći dio brda Stražnik pošumljen upravo zimzelenim vrstama, borovima, jelama i smrekama.
Poveljom kralja Bele IV. 1242. godine Samobor je dobio status slobodnog kraljevskog grada, što je omogućilo njihovim građanima određenu gradsku samoupravu. Početkom 19. stoljeća ulazi u sastav Napoleonovih Ilirskih pokrajina te se nalazi pod francuskom upravom.
U Anindolu osnovana je 1937.g. Komunistička partija Hrvatske i sniman dio kultnog hrvatskog filma Tko pjeva zlo ne misli.
Samobor ima posebnu, opuštajuću atmosferu u središtu grada, samoborskim parkovima i šetnicama uz potok Gradna.
Iznad glavnog trga nalazi se crkva sv. Anastasia s lijepim pogledom na glavni trg- Trg kralja Tomislava.
Nas je posebno privukao Stari grad Samobor, utvrda iz 13. stoljeća, koji je smješten na brdu Tepec. Brojni su plemići i kraljevi bili gospodari Samobor- grada, živjeli i nadograđivali utvrdu, a današnji izgled baroknog dvorca dobio u 18.stoljeću. Njegovi vlasnici najčešće su bili u sukobu sa stanovnicima Samobora. Iako danas izgleda napušten i zapušten, privlači mnoge posjetitelje da prošetaju i osjete ljepotu i moć srednjovjekovne utvrde.
Na brdu Tepec smjestile su se najpoznatije, Samoborcima vrlo drage, kapelice sv. Ane i sv. Jurja. Cijeli je prostor brdovit, prekriven listopadnom i zimzelenom šumom, protkan dugim, označenim stazama i vidikovcima. Između sv. Jurija i Sv. Ane 1933. godine podignut je kameni križni put ukrašen reljefnim slikama i kalvarijom.
Slobodno vrijeme iskoristili smo šetnjom po gradu Samoboru, a zatim u slastičarnici U prolazu odmorili uz kavu i slavne samoborske kremšnite.
