Osnovna škola Luka Sesvete

Iznosili su stavove što je nasilje, a što nenasilje. Na pitanje tko se nikad nije tukao ili doživio jednu vrstu nasilja bilo je zavidno malo onih koji se nikad nisu tukli ili doživjeli nasilje. Pričali su o osjećajima koji ih ispune nakon tučnjave, bilo da su započeli ili sudjelovali u tuči.

U grupnoj aktivnosti su opisali situaciju u kojoj su doživjeli nasilje. Zatim je svatko unutar skupine trebao napisati ispod opisane situacije prijedlog što učiniti. Iznosili su različite situacije koje su doživjeli i nudili zanimljiva rješenja.

U razgovoru o osjećaju ljubomore bilo je zanimljivih odgovora kada se može osjećati taj osjećaj.

U aktivnosti u paru pisali su jedni drugima poruke u kojima su iznosili ono u čemu je njihov par odličan.

Poruku su poklonili svome paru.

U zadnjoj aktivnosti zamišljali su koju bi poruku rado čuli ujutro kad se probude te su napisane poruke stavili u šešir.

Iz šešira svatko je izvukao jednu lijepu poruku.

Na kraju su ispunili anketu o tome kako ime je bilo, što su naučili, što bi još htjeli raditi na radionicama.

Zaključili su da je svatko od nas poseban, da se mogu naći u raznim situacijama u kojima se osjećaju loše, no u tim situacijama moraju znati da nisu sami i da je u redu potražiti pomoć kada ju trebaš. Iz lijepih poruka koje su dobili na radionici moći će se osnažiti u situacijama kada i treba.

Puno hvala trenerici nenasilne komunikacije Ani Tomić na zanimljivoj radionici!

Hvala gospođi Ledenko, majci naše učenice Leonie Emme Ledenko koja je organizirala radionicu!

Radionica se svidjela svim prisutnima: učenicima 3.a, školskoj psihologinji Ani, majci naše učenice Leonie Emme te učiteljici Jasminki!