Škola u prirodi
(7. 10. - 11. 10. 2013.)
U ponedjeljak, drugog tjedna listopada krenuli smo u Novi Vinodolski. Tamo smo bili pet dana. Išli su svi četrvrtaši sa svojim učiteljicama, te učiteljicom Matejom i učiteljem Markom. Na put smo se uputili da nešto naučimo o primorskom zavičaju te da se zabavimo.
Kada smo krenuli, mahali smo roditeljima iz autobusa. Neki od nas su bili tužni što odlaze, a neki su jedva čekali doći u Novi. Vozač je bio smiješan i vrlo dobar prema nama. Putovanje je bilo kratko naspram onog kada smo išli u Dugu Uvalu. Kada smo stigli, odmah smo shvatili da ćemo imati odličan smještaj. Jedinu zamjerku bih dala madracima koji su bili tvrdi kao beton. Sve ostalo je bilo u redu.
Na putu do Novog svratili smo do grada Senja, gdje bura puše najjače. Tamo smo posjetili tvrđavu Nehaj u kojoj sam vidjela grb obitelji koja nosi moje prezime.
Išli smo na izlet u Vrbnik na otok Krk. Brodom smo u Vrbniku, kako je rekao naš vodič, uplovili u jednu od najopasnijih luka na sjevernom Jadranu. Prošetali smo najužom ulicom na svijetu. Vodič nam je ispričao još puno drugih posebnosti o Vrbniku, kao npr. da su imali svoj Vrbnički zakonik na glagoljici.
Šetali smo se Novim Vinodolskim i išli na misu u crkvu sv. Filipa i Jakova. Bili smo i u Muzeju grada Novog Vinodolskog gdje smo vidjeli sliku Ivana Mažuranića i njegovu knjigu „Smrt Smail-age Čengića“.
U Rijeci smo posjetili digitalni planetarij i gledali crtić “Kako su vanzemaljci osvojili planet Zemlju“. Crtić smo gledali na svodu, tj. na stropu zavaljeni u sjedaljkama.
Svaki dan imali smo odmore i tada smo se družili. Navečer smo imali tulume i tamo smo plesali dvije noći, jednu noć smo gledali film te jejednu večer bio Talent show.
Svaki dan je padala kiša, osim u srijedu. Bilo je puno smiješnih zgoda poput kada je Maria počela pjevati „Šubi, dubi, dubi“.
Bilo mi je lijepo i voljela bih ponoviti ove fantastične događaje. Naučila sam da u Senju puše jaka bura i da primorski zavičaj ima više gradova nego drugi dijelovi Hrvatske. Saznala sam da se moje prijateljice jako vole uljepšavati. Školu u prirodi pamtit ću po gradu Senju u kojem nas je bura skoro otpuhala.
Petra Rupčić, 4. B
DSCN2201.JPG
(1.43 MB) 
