Osnovna škola "Matija Antun Relković" Davor

        Rečeno nam je da je polazak u 6:00 h. Bilo je mnogo komentara kako je to prerano za nas. Sam put do Plitvičkih jezera je bio jako dug, ali smo dosadu razbijali pričom i druženjem. Kad smo napokon stigli do Plitvičkih jezera, iznenadila nas je ljepota prostrane šume i svega uokolo. Od svježeg planinskog zraka odmah smo zaboravili na umor. Kako bi došli do jezgre svega, morali smo proći dio jezera brodom, što mi je bilo jako zabavno jer smo imali prilike promatrati ribe u bistroj vodi. Sva ta silna bistrina mi je zbunjujuća i varljiva, jer ne mogu procijeniti dubinu jezera. Cijelo vrijeme hodali smo po uzbudljivim drvenim mostićima kroz šumu, ispod vodopada i uz stijene. Ne može se riječima iskazati koliko je tamo prelijepo. Dok prolaziš ispod vodopada, sve te sitne kapljice udaraju po  tebi i pružaju ti potrebno osvježenje nakon napornog putovanja. Ponekad se učini da naša jezera više cijene strani turisti nego mi sami, tako smo imali prilike susresti se s turistima iz Koreje, s kojima smo se sporazumijevali krivim riječima, rukama i nogama. Koliko su bili smiješni oni nama, toliko smo i mi njima. Poslije ručka smo se u Rastokama upoznali se starim načinom izrade brašna. Bilo mi je neobično vidjeti mlin na vodi, jer sam o takvim mlinovima puno slušao od svojih baka i djedova koji kažu da su i na Savi nekad davno bili takvi mlinovi. Ja, koji sam navikao na mirnu Savu, ostao sam očaran brzinom i ljepotom „njihovih“ rijeka. Na povratku kući posjetili smo Muzej Domovinskog rata u Turnju. Bilo je nestvarno vidjeti i ulaziti u razne vrste tekova, oklopnih vozila i zrakoplova. Iako smo mi ljudi skloni uništavanju šuma i životinjskih staništa, Plitvice su ostale očuvane.

                Prije polaska imao sam krivo mišljenje o Plitvicama, jer sam mislio „šuma k'o šuma“. Prevario sam se. Niti jedna šuma nije „samo“ šuma. Ona je nešto više.

foto-galerija

Patrik Ćelepirović 7.b