Osnovna škola "Matija Antun Relković" Davor

Vukovar

Zaista, Vukovar je grad heroj. Ulaskom u njemu se vide oštećenja od neprijateljskog oružja na kućama, bolnici, vodotornju. Na ulasku u vukovarsku bolnicu prvo sam opazila oštećeni križ. U ratu se nije smjelo pucati niti minirati područja i ljude koji su imali crveni križ na sebi, ali u ovom ratu to je pravilo prekršeno. Na bolnicu je na dan padalo 70 do 80 granata. Ranjenika je bilo sve više. Jedna granata čak je razorila strop bolnice i u hodniku punom ranjenika jednom ranjeniku pala je među noge.
Jedan dio hodnika oblijepljen je pločicama na kojima su ispisane sve strahote koje su se dogodile u 88 dana, koliko je trajala opsada. U prvoj šok sobi bili su najteži ranjenici. Druga soba bila je za trudnice i novorođenčad. U toj je sobi rođeno čak šesnaestero djece, od kojih je bilo jedno nedonošće. To je dijete ostalo živo zahvaljujući jednom inkubatoru u bolnici.
U jednom dijelu hodnika čuje se reporter Siniša Glavašević koji je izvještavao o događanjima u vrijeme rata u Vukovaru. Njega su neprijatelji 1991. godine odveli na Ovčaru i otada mu se izgubio svaki trag.
U trećoj sobi bili su kreveti u kojima su se ranjenici odmarali. Neki su čak morali spavati i u  stojećem položaju jer nije bilo dovoljno kreveta.
Četvrta soba je soba sjećanja. U sredini gori svijeća svima ranjenima i poginulima njima u čast i zahvalu.
Po odlasku iz bolnice posjetili smo vojarnu, gdje sam saznala da se Vukovar branio sa samo 1 800 vojnika a neprijatelja je bilo 50 000.
Na mjestu gdje se Vuka ulijeva u Dunav nalazi se križ. Križ je spomenik za sve one koji su svoj život dali za Hrvatsku. Na križu je uklesano glagoljicom „Navik on  živi ki zgine pošteno“ zajedno sa šahovnicom, te natpisom „Žrtvama za slobodnu Hrvatsku“.
U crkvi Sv. Filipa i Jakova, 1991. godine, kameni oltar je bio srušen i jako oštećen, a ostalo je sačuvano. Na jednom zidu, bez desne ruke i dijela lijeve potkoljenice, visi kip Isusa. Taj kip pronašli su u hrpi smeća.
U hangaru, koji su pretvorili u Memorijalni centar „Ovčara“, mučili su i ubijali ljude koje su odvezli iz bolnice. Iz bolnice je odvežen 261 ranjenik, od kojih je jedna bila trudnica. U sredini centra u krugu vrte se imena poginulih žrtava, a u sredini, njima u čast, zapaljena je svijeća. Na stropu je 261 zvijezda složena u krug. Svaka zvijezda predstavlja jednu žrtvu velikosrpske agresije. Na zidu su slike ubijenih, a ispod slika u slami nalaze se predmeti od žrtava.
Spomenik na Ovčari napravljen je u spomen na 200 ranjenih hrvatskih branitelja i civila iz vukovarske bolnice pogubljenih u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku.
Posjetili smo i Memorijalno groblje. Na groblju je 938 bijelih križeva. Svaki križ predstavlja jednu vukovarsku žrtvu. Najmlađa žrtva je beba od 6 mjeseci, a najstarija je starica od 104 godine. General Blago Zadro poginuo je 16. listopada 1991.godne. Zajedno s njim pokopan je njegov sin Robert, koji je poginuo 10. travnja 1992. godine.
Sada razumijem zašto Vukovar zovu „grad heroj“ jer sva ta događanja koja su se dogodila u Vukovaru zaslužuju jedno jedino ime „HEROJ“. I zato hvala braniteljima za hrabrost, za izgubljene živote, hvala za ponosan Vukovar i slobodnu Hrvatsku.

Dorotea Šokić, 8. a

Vukovar
Vukovaru, heroju grade,
svatko se sjeća kad tvoje ime pade.
No, iako si razrušen bio
svatko se tobom ponosio.

Jer tvoji su hrabrost,
i žrtva na oltaru domovine
veći nego svaka stvar i biće.
Bili su opjevani i bit' će.

Vukovaru, ti razrušen više nisi,
al tvoja žrtva i dalje puni naše misli.
I topot slavonski se čuje, dok se nebo plavi.
Ne bi bilo lijepo
da te itko zaboravi!

Sofija Marjanović, 8. b
 

Vukovar
On je naš Grad heroj,
u ratu naša nada,
nakon tri mjeseca
došlo je do njegova pada.

Bio je do temelja srušen,
ali se obnovio i u novo
ruho ponovio.

Nikoga se to ne tiče,
i dok Dunav tiho protječe
Vukovar se u nebo diže,
i raju je sve bliže i bliže.

Vodotoranj nije lijep kao prije,
ali  se na njemu naša zastava vije
i na njemu će se uvijek viti,
zato što će Vukovar naš heroj zauvijek biti.

Andrej Kujac, 8. b

Galerija slika