Osnovna škola "Matija Antun Relković" Davor

Pri samom spomenu te riječi,osjetim toplinu i dragost.Na pamet mi padaju zornice i naravno,miris božićnih kolača,koji se širi,ne
samo našom kućom,već cijelim susjedstvom.A kako se nekad Božić slavio?Sve je počinjalo s prvom nedjeljom Došašća,odnosno
prvom zornicom.Naše su bake i djedovi svako jutro u šest sati odlazili na svetu misu.Nije bilo struje,pa su u rukama nosili fenjere
 i tako si osvjetljavali put.Sve to je trajalo četiri tjedna,a onda dolazi Badnjak.Nakon dolaska sa zornice,počinju pripreme.Toga dana,
muški članovi obitelji morali su pripremiti drva,a žene su čistile u kući i oko nje.Dvorišta,šupe,štale,sobe,tavane,sve se toga dana
moralo pomesti.A evo i zašto.Uvečer se slama unosi u kuću i ostaje do svetog Ivana i u tom razdoblju metla se ne uzima u ruke niti
se išta čisti.Za večeru se spremala juha od paradajza,pečena riba,salata od graha ili krumpira,a za desert se pripremala pečena
 krumpirača ili "prga."To je beskvasna lepinja koja se mjesila od usitnjenih koštica bundeve i brašna,a pekla se na platam štednjaka.
U ponoć su svi odlazili na ponoćku,svečanu misu,na kojoj se slavi Isusovo rođenje.Poslije ponoćke,ispred crkve igralo se kolo,koje
se zadržalo do današnjih dana.Na prvi dan Božića,odnosno na sam Božić,iščo se na svetu misu,a poslije u čestitare.Prva osoba koja
dođe u kuću i čestita Božić zvala se "položaj",i za  nagradu je dobivala najveću kobasicu.Na treći dan Božića ili na svetog Ivana,
rano ujutro,žene bi pokupile slamu iz kuće,iznjele bi ju van i zapalile je.Tim danom bi završilo vrijeme blagovanja i ljudi bi se
ponovno prihvaćali svojih svakodnevnih poslova.Tako je to bilo u vrijeme naših baka i prabaka.A kako je danas?Dođite i vidite.
Uživajte u našem Božiću,jer Božić u Davoru je najbolji Božić!!!