Osnovna škola "Matija Antun Relković" Davor

Vlak je krenuo put Sl. Broda. Prolazio je kroz mnoge vremenske prilike od snijega do zubatog sunca. Kada smo stigli, imali smo lijepu dobrodošlicu.  Ravnateljica nas je lijepo dočekala i pozdravila. Tu je bilo i mnogih učiteljicinih poznanika. Jedna je učiteljica pohvalila mene i moju odjeću. Bio sam obučen u nošnju. Predstavljao sam mladog Slavonca koji se ponosi svojom baštinom. Nastupao sam drugi. Na početku programa par riječi bilo je posvećeno Grigoru Vitezu. Obilježavala se 100. godišnjica njegova stvaralaštva u dječjoj književnosti. Tu je bio žiri koji je svaku vrlinu pohvalio i manu ispravio. Bio je red na meni. Pomalo prestrašen i usplahiren kročio sam prema pozornici. Glas mi je drhtao od straha. To mi je bila prva godina na LIDRANU. Mnogi đaci iz našeg kraja predstavljali su svoje škole, kako bi njihova škola bila nagrađena. Na dodjeli diplome su dobili samo oni koji su imali nagrađene radove ili oni koji su prošli zbog dobre interpretacije. Od žirija sam dobio najbolje pohvale: " da sam dobro govorio" i "da je to moje", "ali sam se uplašio". Nisam bio tužan što nisam prošao. To me iskustvo dovelo do toga da se oslobodim treme pred slušateljima. Ostatak LIDRANA mi je bio pomalo dosadan zbog toga što smo dugo sjedili i gledali učenike koji su htjeli dostići neku višu razinu. Taj dan mi je puno značio jer sam naučio nešto važno za život: na pozornici ne treba imati tremu! 

Ivan Tomić 7.a