Osnovna škola Mate Balote Buje

1. DEFINICIJA NASILJA/ZLOSTAVLJANJA

Nasiljem među djecom i mladima smatra se svako namjerno tjelesno ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka, učinjeno s ciljem povrjeđivanja, a koje se, neovisno o mjestu izvršenja, može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i vremenskom trajanju , koje uključuje ponavljanje istog obrasca te odražava neravnopravan odnos snaga (jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca).

Nasiljem među djecom i mladima smatra se osobito:

• Namjerno uzrokovani tjelesni napad u bilo kojem obliku, primjerice: udaranje, guranje, gađanje, šamaranje, čupanje, zaključavanje, napad različitim predmetima, pljuvanje i slično, bez obzira na to je li kod napadnutog djeteta nastupila tjelesna ozljeda;
• Psihičko i emocionalno nasilje prouzročeno opetovanim ili trajnim negativnim postupcima od strane jednog djeteta ili više djece. Negativni postupci su : ogovaranje, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje, zastrašivanje, izrugivanje, namjerno zanemarivanje i isključivanje iz skupine ili isključivanje i zabranjivanje sudjelovanja u različitim aktivnostima s ciljem nanošenja patnje ili boli, širenja glasina s ciljem izolacije djeteta od ostalih učenika, oduzimanje stvari ili novca, uništavanje ili oštećivanje djetetovih stvari, ponižavanje, naređivanje ili zahtijevanje poslušnosti ili na drugi način dovođenje djeteta u podređeni položaj, kao i sva druga ponašanja koja počini dijete i mlada osoba (unutar kojih i spolno uznemiravanje) da bi se drugom djetetu namjerno nanijela tjelesna i duševna bol ili sramota.

( Iz Protokola o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima,Vlada Republike Hrvatske, 2./2004.)

2.   UČITELJI , STRUČNI SURADNICI I DRUGI ZAPOSLENICI ŠKOLE U PREVENCIJI NASILJA MEĐU UČENICIMA

• Riječima i djelom model su ponašanja svojim učenicima;
• Opažaju znakove stresa ili moguće slučajeve zlostavljanja;
• Poduzimaju sve da bi se uklonile prilike za zlostavljanje (npr. da budu aktivni tijekom dežurstva);
• Uvijek dolaze u učionicu na vrijeme;
• Prijavljuju sumnjive događaje odgovarajućem zaposleniku škole koji će dalje slijediti dogovoreni postupak;
• Potiču učenike na suradnju i odgovornost za ponašanje prema drugima;
• Ostvaruju pozitivnu komunikaciju s učenicima i roditeljima;
• Primjenjuju individualni pristup svakom djetetu (pomažu djeci iz nefunkcionalnih obitelji);
• Potiču učenike da govore o svojim problemima;
• Potiču roditelje na češću komunikaciju sa školom ( izražavanje problema, prijedloga i sl.);
• Organiziraju vršnjačku pomoć i podršku unutar svog predmeta i/ili razreda;
• Razvijaju samopouzdanje kod učenika;
• Potiču socijalnu prihvaćenost u razredu;
• Surađuju sa stručnjacima u školi na reduciranju problema zlostavljanja djece.

3. ŠTO MOGU UČINITI UČENICI ( DUŽNOSTI, SUDJELOVANJE U STRATEGIJI…)

• Odbiti uključivanje u bilo koji događaj koji uključuje zlostavljanje;
• Ako su svjedoci zlostavljanja trebaju poduzeti neki oblik preventivne akcije ako je to prikladno;
• Trebaju prijaviti što se dogodilo ili ono što sumnjaju da se zbilo te tako pomoći da se prekine eventualna zavjera šutnje;
• Preuzeti odgovornost za svoje osobno ponašanje i promjenu ponašanja u školi (poštovati pravila, pomagati drugima, poštovati različitost i sl.);
• Izražavati svoje osjećaje i potrebe na prihvatljiv način;
• Ne isključivati nikog iz igre ili druženja;
• Pomoći onima koji trebaju pomoć u učenju i snalaženju;
• Obratiti se u školi za pomoć osobi od povjerenja (radi savjeta, problema, razgovora…).

4. RODITELJI (DUŽNOSTI, SAVJETI, SURADNJA)

• Kod svog djeteta uočavati eventualne znakove stresa (strah od škole, glavobolje, zahtjeve za dodatnim novcem, modrice, uništenu odjeću…);
• Pokazati aktivno zanimanje za život djeteta (događaje u školi, slobodno vrijeme, prijatelje i poznanike…);
• Savjetovati dijete da zaposlenicima škole prijavi slučaj nasilja/zlostavljanja;
• Obavijestiti školu ako sumnjaju da postoji zlostavljanje;
• Zabilježiti podatke o zlostavljanju ( tko, što,kada, gdje, zašto, kako) te doći u školu na razgovor;
• Ako je njihovo dijete bilo uključeno u bilo koju situaciju zlostavljanja trebaju biti spremni odazvati se na razgovor u školu;
• Neprihvatljivo je da se roditelji sami obračunavaju s djecom „zlostavljačima“;
• Roditelji trebaju biti strpljivi, komunicirati sa školom (saznati sve informacije o konkretnoj situaciji);
• Prihvatiti i primijeniti savjete o postupcima i komunikaciji s djecom u obitelji;
• Poticati i odgajati kod djeteta poštovanje i toleranciju različitosti;
• Poticati kulturu prihvaćanja različitosti mišljenja i davanju prilike drugome da obrazloži svoje mišljenje;
• Naučiti djecu da različitost osobnosti i mišljenja NIJE razlog za vrijeđanje ili nasilje bilo koje vrste.

5. ŠTO ŠKOLA ČINI U BORBI PROTIV ZLOSTAVLJANJA

• Na početku svake školske godine upoznaje djecu i roditelje s pravilima ponašanja u školi;
• Trenutno reagira nakon što se zlostavljanje dogodi ili je otkriveno;
• Razgovara se, vezano za konkretan slučaj, s učenicima i roditeljima;
• Poduzimaju se razvojno primjerene mjere i postupci (pedagoške mjere, praćenje i savjetovanje pedagoga, psihologa, savjetovanje roditelja);
• Motiviramo učenike da zatraže pomoć, da se požale zbog bilo kojeg problema (sandučić povjerenja, otvoreni sat kod pedagoga, individualni i grupni razgovori s učenicima, anketiranja učenika);
• Potičemo učenike da preuzmu odgovornost za promjenu ponašanja u školi svojim AKTIVNIM stavom (rad Vijeća učenika, organiziranje vršnjačke pomoći po razredima, poučavanje socijalnim vještinama);
• Pratimo i pružamo pomoć onim učenicima za koje procijenimo da ulaze u „rizičnu“ skupinu (psiholog, pedagog, učitelji, razrednici);
• Na satovima razrednog odjela provode se radionice i razgovori s učenicima na temu nenasilnog rješavanja sukoba, uvažavanja različitosti, odgoja za mir i toleranciju, prijateljstva, izražavanja emocija i sl.;
• Potičemo roditelje na suradnju i komunikaciju sa školom (briga i komunikacija s djetetom, česti dolasci u školu, teme na roditeljskim sastancima…);
• Pratimo učestalost i pojavnost (oblike) zlostavljanja u školi te u skladu s tim prilagođavamo i mijenjamo postupke;
• Organiziramo produženi boravak, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, obogaćujemo aktivnosti djece u školi, potičemo kod djece interes za školu i aktivnosti u školi;
• Reduciramo tradicionalne oblike pedagoških mjera (kazni) i primjenjujemo alternativne kazne u uspostavljanju pozitivnog razrednog i školskog ozračja i discipline (restitucija).

I ZA KRAJ

• ZLOSTAVLJANJE SE NE SMIJE TOLERIRATI;
• I JEDAN SLUČAJ ZLOSTAVLJANJA JE PREVIŠE;
• SVI SU ODGOVORNI ZA SIGURNOST U ŠKOLI – UČENICI, UČITELJI, RODITELJI, DRUGO ŠKOLSKO OSOBLJE…;
• SVATKO JE ODGOVORAN ZA SVOJE PONAŠANJE;
• ŠKOLSKO OZRAČJE I NASTAVNE METODE KOJE SE PRIMJENJUJU POKAZATELJ SU ODNOSA UČITELJA I DRUGOG OSOBLJA PREMA UČENICIMA;
• UČITELJI MORAJU ZNATI KAKO POSTUPATI PROTIV ZLOSTAVLJANJA I RAZVIJATI VJEŠTINE POTREBNE ZA NJEGOVO SPRJEČAVANJE;
• ŠKOLA MORA IMATI STRATEGIJU ZA SPRJEČAVANJE ZLOSTAVLJANJA MEĐU UČENICIMA;
• UČENICI TREBAJU NAUČITI KAKO SE ODNOSITI PREMA ZLOSTAVLJANJU I KOME GA PRIJAVITI;
• ODRASLI MORAJU OSUDITI SVAKO ZLOSTAVLJANJE I REAGIRATI ODGOVARAJUĆIM MJERAMA;
• POJEDINAČNE AKCIJE MOGU BITI TRENUTNO VAŽNE ALI JE ZA POSTIZANJE REZULTATA POTREBAN DUGOTRAJAN I SUSTAVAN RAD NA PREVENCIJI ZLOSTAVLJANJA MEĐU UČENICIMA;
• U PREVENCIJU I SPRJEČAVANJE ZLOSTAVLJANJA MORAJU SE UKLJUČITI ŠKOLA I RODITELJI;

Svi su učenici odgovorni za ozračje koje vlada u razredu i školi. Dobro ozračje stvorit će ako poštuju drugoga, prihvaćaju različitosti, nikoga ne ugrožavaju, pomažu si međusobno, pomažu mlađima i slabijima, njeguju prijateljstva i svojim ponašanjem provode veliko NE ZLOSTAVLJANJU.

Literatura:

• D.Maleš, J.Stričević – „Zlostavljanje među učenicima može se spriječiti“, Zagreb, 2005.
• V.Bilić, J.Zloković – „Fenomen maltretiranja djece“,Zagreb,2004.
• Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, Vlada Republike Hrvatske, 2./2004.

                                                           Pripremila pedagoginja Vinka Krnić