Osnovna škola Mate Balote Buje

 

Krenuli smo u ponedjeljak,  4.5. u 7.00 sati, iz Buja prema odredištu. Zbog malog tehničkog kvara naš je autobus stao, ali je, zahvaljujući brzoj reakciji mehaničara i Službe sigurnosti na cestama, kvar brzo otklonjen te smo nastavili putovanje. Naše prvo odredište bila je Marija Bistrica. U Mariji Bistrici najprije smo posjetili majstora medičara koji nas je naučio izrađivati Licitarska srca (poznati suvenir toga kraja) pa je svatko od nas jedno i izradio. Uputili smo se zatim prema centru Marije Bistrice i posjetili poznato svetište. Doznali smo i zbog čega je svetište baš u tom mjestu. Naime, tijekom velikog požara izgorjelo je sve osim kipa Djevice Marije, koji je samo pocrnio. To se smatralo čudom te od toga dana kip krasi novosagrađenu crkvu, a mjesto je postalo poznato svetište.

 

Iz Marije Bistrice krenuli smo put Gaveznice. Tamo se nalazi ugasli vulkan i njegovo (sada zatrpano) grotlo. Uspinjući se do nekadašnjeg grotla vulkana kroz prekrasan krajolik vidjeli smo razne stijene, a vodič nam je objasnio njihov postanak. Područje samog vulkana prekrasno je uređeno, a svuda uokolo mogu se pronaći informacije o stijenama, mineralima, njihovom nastanku i svrsi za koju se koriste. Nakon Gaveznice stigli smo u Lepoglavu. Iako je poznato da je u njoj zatvor, mi smo je posjetili zbog nadaleko poznate čipke. U Muzeju lepoglavske čipke vidjeli smo mnoge uratke i materijale izrađene od čipke, a gospođa čipkarica pokazala nam je mukotrpnu vještinu izrade iste u kojoj su se neki i okušali. Polako smo krenuli prema Svetom Martinu na Muri i smjestili se u toplicama, koje su nekoliko slijedećih dana bile naš „dom“.

 

Drugoga dana, nakon obilnog doručka, krenuli smo na obližnju Farmu jelena. Farma je specifična zbog toga što su jeleni i srne na njoj pripitomljeni pa smo ih mogli hraniti i gledati iz blizine. U podnožju prekrasnih padina brežuljaka nalazile su se i pripitomljene divlje svinje (veprovi) pa smo i njih pogledali. Uputili smo se zatim prema rijeci Muri. Tamo smo se vozili na skeli koja je služila za prijevoz ljudi i dobara u susjednu Sloveniju i pogledali Mlin na vodeni pogon. Vodič nam je ispričao zanimljivosti iz života mlinara koji je nekada ovdje živio. U obližnjem parku poigrali smo se i prošetali energetskim krugovima ljubavi i pozitivne energije. Odlazeći, vidjeli smo i najsjeverniju točku Republike Hrvatske. Preko slikovitih brežuljaka nastavili smo put do Etno kuće. Njen domaćin nas je srdačno ugostio i ponudio nas tradicionalnim kolačima i domaćim sokom. Pokazao nam je mnogo starih, zanimljivih predmeta koje su koristili ljudi ovoga kraja, stare fotografije,ručno izvezene tkanine i nevjerojatno bogatu kolekciju starih narodnih nošnji. Osim toga naučili smo i sami isprobali kako se nekada davno mljelo brašno, prala odjeća i izrađivala ograda od prušča. Oprostivši se od našeg dragog domaćina krenuli smo u Mursko Središće, najsjevernije mjesto u Republici Hrvatskoj i posjetili Muzej rudarstva. Nakon odgledanog kratkog filma i razgleda muzeja, shvatili smo koliko je težak i opasan posao rudara. U turističkom kompleksu „Cimper“ imali smo organiziran ručak, nakon kojega smo krenuli prema hotelu. Po dolasku u hotel, nakon kratkog odmora, otišli smo na bazene kako bi iskoristili blagodati termalnih voda. Nakon nekoliko sati kupanja i uživanja povečerali smo, podružili se i otišli na spavanje.

 

Treći je dan skrivao nova iznenađenja. Najprije doručak, a zatim odlazak u ACCREDO CENTAR. Po dolasku, dočekalo nas je ljubazno osoblje, koje nam je najavilo da će mo imati olimpijadu u neobičnim i rijetkim sportovima. Podijeljeni smo u 11 timova i olimpijada je započela. Svaki je tim morao proći cijeli program koji se sastojao od: živog stolnog nogometa, kuglanja, penjanja po umjetnoj stijeni, streličarstva, gađanja iz zračne puške i paintlballa. Jako smo se izmorili, ali smo bili izrazito ponosni što smo sve odradili. (Naše uspjehe možete pogledati i na facebook stranici centra).

 

Nakon podjele diploma za sudjelovanje oprostili smo se od naših „trenera“ i uputili se prema Čakovcu. Najprije smo posjetili dvorac Zrinskih i Frankopana. Naš vodič Dejan ispričao nam je povijest tih obitelji i zbog čega su bili pogubljeni. Doznali smo i za legendu po kojoj ispod Čakovca spava zmaj koji će se probuditi i dati svo blago onome tko bude imao iste moralne i ljudske kvalitete koje su imali Zrinski i Frankopan. Prošetali smo gradom, počastili se sladoledom, u restoranu pojeli ručak i krenuli u Varaždin. Tu smo posjetili Muzej kukaca koji se može pohvaliti jednom od najvećih zbirki raznih kukaca. Upoznali smo njihova staništa, način ishrane, izgled i ostale zanimljivosti.

 

Brzo smo krenuli natrag u hotel i iskoristili vrijeme prije večere za još jedno kupanje u termalnim bazenima. Nakon odgledane nogometne utakmice, umorni i iscrpljeni od uzbudljivog dana brzo smo zaspali.

 

 U četvrtak smo naš put započeli odlaskom u Hlebine. Malo mjestašce, ali svjetski poznato po dva velika umjetnika Ivanu i Josipu Generaliću. Nakon razgleda izložbe njihovih djela naivne umjetnosti prošetali smo i razgledali njihovu staru kuću i atelje u kojem su stvarali. Gospođa koja nas je vodila objasnila nam je tehniku crtanja na staklu. Dojmile se nas se njihove, pomalo neobične, slike. Krenuli smo dalje do Koprivnice, grada poznatog po najvećoj prehrambenoj industriji. Stigli smo u „Podravku“, gdje nas je dočekao medvjedić Lino. Nakon kratkog predavanja i upoznavanja sa proizvodima dobili smo i slatke pordavkine pakete. Posjetili smo i Muzej prehrane u kojem smo vidjeli razne alate kojima su ljudi nekada obrađivali zemlju, ali i stare tvorničke pogone za izradu marmelade, juhe u vrećici i slično. Gledajući sve te prehrambene proizvode malo smo ogladnjeli pa smo krenuli na ručak u restoran „Črn-bel“. Restoran je, osim dobre hrane, specifičan jer se pored njega nalazi vidikovac s kojeg se pruža prekrasan pogled na vinogradima obrasle brežuljke i slikovita mjestašca. Nakon ručka krenuli smo u Ludbreg – centar svijeta. U Ludbregu smo prošetali parkom u kojem je prikazan križni put izrađen od mozaika. Posjetili smo svetište i stali na točku za koju kažu da je centar svijeta. Oko centra su poredane pločice s imenima ostalih svjetskih gradova i njihova udaljenost od Ludbrega. Pojeli smo sladoled i krenuli u hotel. Nakon spremanja otišli smo u Disco gdje smo se dobro isplesali, a probudile su se i prve simpatije.

 

Stigao je i petak, dan kada naša avantura Zagorjem polako završava. Spakirali smo stvari, pospremili sobe i krenuli prema Trakošćanu. Prošetali smo predivnim dvorcem obitelji Drašković, smještenim na Zmajevoj stijeni (po čemu je dvorac i dobio ime Trakošćan) , okruženoj umjetnim jezerom. Ponovno smo doznali mnoge stvari o životu i običajima ljudi u neko davno doba. U podnožju dvorca, u istoimenom restoranu imali smo organiziran ručak. Krenuli smo dalje prema Krapini i na Hušnjakovu  brdu posjetili nalazište Krapinskog pračovjeka i Muzej evolucje. U muzeju smo doznali mnogo o nastanku zemlje i čovječanstva.

 

Nakon muzeja oprostili smo se s našim vodičem Dejanom, koji nas je proteklih pet dana upoznavao sa znamenitostima, pričao nam zanimljive priče i trudio se sda naš boravak u Školi u prirodi bude što ispunjeniji i ljepši.

 

Ukrcali smo se u autobus i polako krenuli prema Bujama, gdje smo stigli oko 21.00 sat.

 

Bili smo sretni što ponovno vidimo naše roditelje i zadovoljni jer smo proveli pet prekrasnih dana u Hrvatskom Zagorju. Naučili smo jako mnogo, vidjeli mnoge znamenitosti i učvrstili naša prijateljstva. Iako se pet dana čini mnogo, nama je u dobrom društvu i dobroj zabavi to vrijeme jednostavno „proletjelo“. Možda je najveći dokaz našeg zadovoljstva upravo taj da su mnogi, ubacujući novčić u bunar želja u Trakoščanu, zaželjeli da se jednom ponovno vrate i još jednom prožive prekrasne trenutke…