Cilj Svjetskoga dana pješačenja je izvesti što više ljudi u prirodu i razvijati svijest o potrebi kretanja, posebno pješačenja, kao najjednostavnijeg oblika očuvanja i unapređenja zdravlja.

Učenici 4.b razreda postavili su si zadani cilj od 3 km koje su ispješačili u tu svrhu. Iako je ideja bila da to obave vani na zraku, vrijeme ih je prisililo da se to odradi u dvorani.

U 3.b su učenici ipak dočekali smirivanje bure i postavili su cilj 6000 koraka u prirodi i to u sat vremena.

Međunarodni dan slijepih i Dan bijelog štapa obilježavaju se u svijetu s ciljem podizanja svijesti građana o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, ali i obavezama zajednice prema njima. Nezadovoljavajući položaj slijepih osoba proizlazi iz otežanih mogućnosti zapošljavanja, prisutnosti diskriminacije i stigmatizacije, nedostatku ili nemogućnosti nabavke asistivnih pomagala.

Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se 15. listopada. U Hrvatskoj se s obilježavanjem počelo 1996. godine, pa se tako Hrvatska priključila mnogobrojnim zemljama u kojima je Međunarodni dan bijelog štapa prerastao u Međunarodni dan slijepih kojom se prilikom najšira javnost upoznaje s problematikom slijepih osoba.

Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide. Zbog rupa na cesti, svakakvih zapreka, prepunih tržnica i neprilagođenih prilaza državnim institucijama, oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli je štap produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan dosega toga štapa velika je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi.  Sljepoća je uvijek bila i bit će teška invalidnost, te je stoga neophodno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih.

Učenici 3.b i 4.b razreda sa svojim učiteljicama pokušali su se približiti životu slijepih i slabovidnih osoba. U 3.b razredu učenici su slagali taktilne puzzle, s povezom na očima pokušali opipom i mirisom pogoditi voće, smisliti taktilnu slikovnicu. Upoznali su se s Brailleevim pismom i napisali svoje ime i prezime.

U 4.b razredu su s povezom na očima, učenici su uz svog vodiča (drugog učenika) trebali uz upute doći do cilja.

Na kraju dana zaključak je bio  da život slijepih i slabovidnih nije nimalo lagan, ali i da osoba koja pomaže mora biti jako odgovorna, budući da je i ta uloga jako zahtjevna.

                                                        Silvija Mikulandra, učiteljica