« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Šume su čuvari prirode. One čuvaju i pročišćuju vodu, štite gradove i sela od poplava, opskrbljuju vodotoke, čuvaju tlo i štite ga od erozija, isušivanja, klizanja... Pružaju život biljkama i životinjama. Šume su ekološke tvornice. Upoznajmo ih i zaštitimo!!!
2011. godina obilježava se u svijetu po prvi puta kao Međunarodna godina šuma. Inicijativu za skretanjem pozornosti na probleme šuma i potrebu njihove zaštite dale se Hrvatske šume i Republika Hrvatska!
I mi u našoj školi obilježavamo je kroz različite predmete i aktivnosti. Ovdje ćemo prikazati što smo sve radili, naše radove i poruke...
Na donjoj slici možete vidjeti naš glavni pano koji je uređen u mjesecu rujnu i kojim obilježavamo Međunarodnu godinu šuma i Europski dan jezika (26.09.) pa smo riječ ŠUMA ispisali na svim europskim jezicima. Pano je uredila Likovno-estetska skupina s voditeljicom Kristinom Repić.
Šuma kao vječna inspiracija pjesnika
„Stablo i šuma materijalno su korisni čovjeku, uto još su i lijepi. Stablo i šume kao zajednica i biocenoza redovito pobuđuju estetske doživljaje: lijepog, uzbudljivog, dramatičnog, uzvišenog, izražajnog ili čudesnog ili pak radosnog.“ – Nikola Visković, Stablo i čovjek
Naši su knjižničari u knjižnici krenuli u potragu za pjesmama koje su nastale inspirirane šumom, stablima, šumskim životinjama. Pogledajte što su sve pronašli...
RANO SUNCE U ŠUMI
U zelene krošnje uleti Proljetni vjetar, Mlad.
Sunčeve tanke strelice Probodoše lišće I grančice I stabla: Čitava se šuma zanjiha, Zasja.
Rosnati cvjetovi, Bijeli, I listovi, I male ptice, Pozdraviše sunce Veliko.
A sjenke granatnih stabala Narisaše, Kao prsti, Raznolike Likove Po travi Na kojoj se blista rosa kao suze.
Dragutin Tadijanović |
DA JE MENI DRVO BITI
Da je meni drvo biti, s proljeća bih bio breza - drveće još dugo golo, ja lisnata ko lepeza.
Da je meni drvo biti, ja bih ljeti bio lipa - u sjenci mi – hladovina, na putnika cvijet se sipa.
Da je meni drvo biti, ja bih zimi bio jela - drveće već drugo golo, a odjeća moja cijela.
Oton Župančić |
HRAST
Ovo snažno stablo Skriva U hrastovoj, smeđoj Kori, Ukopana Živa Diva - Što se s vjetrovima bori!
Ruke su mu snažne Grane, Što se šire na sve Strane. Prsti - grančice su Mnoge, Korijenje u zemlji - noge!
Mnogo djece treba Stati I ručica da se Zbrati, Da tog diva obuhvati… To je kralj i vladar Kraja, Storuk poput divljeg Zmaja -
…A pod korom koja puca, Nježnim srcem starac kuca… Stanislav Femenić |
JABLAN
O jablane, Jablane - Zašto vitke Skupljaš grane?
- Vitke grane Skupljam danju, Tražim sunce Na igranju.
Vitku krošnju Skupljam noću, Jer do zvijezda Stići hoću.
U visine, U visine… Vitka mi se Krošnja Vine.
Krošnjom rastem U visine - Čuvam polja I nizine! Stanislav Femenić |
HRASTOVI UMIRU
Stojim u peronu i ispraćam zadnji vlak. Ti mi s prozora mašeš, a zvižduk lokomotive miješa se zvukom motorne pile. To drvosječe sijeku stari hrast. Hrastova je sve manje. Oni umiru kao ljudi. Ivana Pavičić |
LJUBIČASTA ŠUMA
Ima jedna čudna ljubičasta šuma daleko od ljudi daleko od druma!
Slon na velikoj, roda na jednoj nozi, vuk, lisica, zec tu žive u slozi!
Zebra lavu prijatelj, a ne slasni mamac, krvoločni tigar vegetarijanac!
Šljuke, šojke, trčke vole tetu liju, sa izvora istog svi zajedno piju!
To je takva šuma o kojoj se snuje! Ali gdje postoji!? Čitaj pjesmu - tu je!
Pajo Kanižaj |
TKO TO IDE
Tko to ide? Tko to Gazi Po šuštavoj Šumskoj Stazi? Tko to ide? Tko to stiže? - Tiho ide Sve je bliže. Šušti lišće, Šuma sniva, Tiho ide, Mrak ga skriva…
Netko ide, Netko gazi Po šuštavoj Šumskoj Stazi - A taj netko, Noć je crna. Ide tiho kao srna…
Stanislav Femenić |
GOVOR ŠUME
Šuma ima kosu tamnu nepokornu I oči blage ljubičaste.
Glas joj struji kao dobar vjetar Kad mi govori:
Sjedi pod moj krov. Imam za te odmor Puno srce. Imam za te riječi Iskrenih kao lišće i trava Otvorenih kao cvjetovi. Imam za te puna usta tišine Kakve nema ni jedno mjesto na svijetu Kakve nemaju zvijezde Kakve nema duboki ocean Kakve ne znaju začuđene oči malih riba.
Grigor Vitez
|
TRI ŠUMSKE ZAGONETKE
KLUPKO
Vidio sam klupko bez konca,
A na njemu same igle.
Igle se najednom digle,
Išle,išle
I kući stigle.
DIV
Stotinu ruku
Stotinu nogu
Ima div
A-živ.
TELEGRAFIST
Telegrafista jednog znam,
U zelenoj živi kući,
On uvijek ruča sam,
Telegrame kucajući.
Grigor Vitez
U GOSTIMA KOD KUME ŠUME
Šuma nas je zvala,
Pozive nam slala,
Rekla crnom kosu:
Zovi djecu! To su
Moji gosti najmiliji,
Najvedriji,najčiliji.
A kos na vrh hrasta stao,
Zviždukom nas dozivao:
Ovdje vam je, djeco, raj,
Pozdravlja vas stari gaj.
I još s neba ševa javlja:
Tu je sunca, tu je zdravlja!
Ostavite školu, stan,
Dođite na čitav dan!
Čak i vrapci živkaju
I oni nas zivkaju.
A mi došli, gosti zvani,
Mi zekani skakutani,
I mi ptići cvrkutani,
Mi smo ptići pernatići,
Vjeverasti vjeverići,
Mi smo mladi kosovići,
Kreštalići, drozdovići,
Svrake stare klepetuše,
Golubovi napniguše,
Mi civkamo ko sjenice,
Kriještimo ko kreštalice,
Ko kosovi fićukamo
Grgućemo i kukamo,
Huhučemo kao sove,
Šuma jekom se odzove,
Šuma ječi: hoj! hoj! hoj!
U panju je pčela roj.
Pčele vele:zu! zu! zu!
Ne prilazi preblizu!
Granom maše stari hrast,
A pod hrastom - prava slast!
Jagoda se roj rumeni,
Svaka mami: k meni! k meni!
Tamo jele kolo vode
Kraj izvora bistre vode,
Izvor brblja i žuborka
Poput laste poput čvorka.
To je piće
Za nas ptiće!
Bistra voda ledenica,
Slatka kao medica!
Tu piju i vjeverice,
Pčelice i sitne ptice.
To će šumski potok biti,
Tu dolaze srne piti,
Srne, srne, plahe srne,
Što na šuštaj svaka trne.
Svuda na sve strane
Diraju nas grane
Kušaj dublje zaći
Pa ćeš gnjezdo naći
Gdje obliće kosovica,
Plače ko udovica.
Ne činimo ptici jade,
Ne dirajmo njene mlade!
Oni će nam zviždukati,
U šumu nas opet zvati.
A kad veče
Već priteče,
Onda,
Kumo šumo,
Zbogom!
Brže kući,
Zapni nogom!
Doviđenja drugom zgodom!
Stupa četa brzim hodom.
A u šumi i nasta mir:
Čuje se kad padne žir.
Grigor Vitez
ŠTO MI SE TUŽIO HRAST
Jednom sam prisluhnuo da čujem što to zapravo šumi hrast. Da li on to to samo razgovara s lahorom da mu prođe vrijeme ili nešto došaptava drugom drveću.Nedaleko se čule sjekire i pile kako odjekuju u šumi.I čuo sam tada ovo:
Kad mi ljudi dođu blizu,
Kao da me pogledima grizu:
Dođu sa sjekirom ili pilom,
Jeza mi prođe i najtanjom žilom!
Oni bi htjeli da ja budem kakva mrtva stvar,
Da budem stol, krevet il' ormar
Ili vrata,
Ili prozor s trećeg kata,
Ili kakva glupa klupa.
Oni se svašta sjete:
Metnu me u parkete
I po meni gaze,
Kao da sam ja komad njihove staze.
Ili hoće da budem bure
I da iz mene pića cure,
Ili me pale, da se na meni griju
(A to je najgori od jada sviju!)
A ja najviše volim u šumi šumiti
Volim gusta hladovina biti,
Volim vjeverice kriti,
Volim ljuljati ptice i gnijezda
I noću brojiti jata zvijezda.
Grigor Vitez
KAD BI DRVEĆE HODALO
Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale bi njihove grane.
Kad bi drveće hodalo,
I parkovi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali malo s igračima.
Kad bi drveće hodalo,
Među pticama bi došlo do velike pometnje,
Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.
Kad bi drveće hodalo,
Ja bih pisao naranči sa juga,
Neka dođe kod mog bolesnog druga.
Grigor Vitez
Institucije |
• MZOS |
• Carnet |
• Portal Škole |
• HSIN |
• AZOO |
• NCVVO |
• Office 365 |
Tražilice |
• Yahoo |
• AskForKids |
Priroda |
• PP Papuk |
• PP Kopački rit |
• NP Paklenica |
• NP Plitvička jezera |
• NP Risnjak |
• NP Brijuni |
• NP Mljet |
• NP Sjeverni Velebit |
• NP Krka |
• NP Kornati |
Časopisi |
• Enter |
• BUG |
• VIDI |
• Meridijani |
• PC CHIP |