Osnovna škola "Matija Gubec" Cernik

Webmail Školski časopis OnLine tečajevi Forum Kontakti

Kada zvono zvoni?

1. sat: 8:00 - 8:45
2. sat: 8:50 - 9:35
veliki odmor
3. sat: 9:55 - 10:40
4. sat: 10:45 - 11:25
5. sat: 11:30 - 12:15
6. sat: 12:20 - 13:05

KALENDAR

« Prosinac 2024 »
Po	Ut	Sr	Če	Pe	Su	Ne
25	26	27	28	29	30	1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31	1	2	3	4	5

Prikazani događaji

Svjetski dan voda

Održiva energija

ČUVAJMO ŠUME

NAGRADE

Međunarodna godina šuma

Šume su čuvari prirode. One čuvaju i pročišćuju vodu, štite gradove i sela od poplava, opskrbljuju vodotoke, čuvaju tlo i štite ga od erozija, isušivanja, klizanja... Pružaju život biljkama i životinjama. Šume su ekološke tvornice. Upoznajmo ih i zaštitimo!!!

2011. godina obilježava se u svijetu po prvi puta kao Međunarodna godina šuma. Inicijativu za skretanjem pozornosti na probleme šuma i potrebu njihove zaštite dale se Hrvatske šume i Republika Hrvatska!

I mi u našoj školi obilježavamo je kroz različite predmete i aktivnosti. Ovdje ćemo prikazati što smo sve radili, naše radove i poruke...

Na donjoj slici možete vidjeti naš glavni pano koji je uređen u mjesecu rujnu i kojim obilježavamo Međunarodnu godinu šuma i Europski dan jezika (26.09.) pa smo riječ ŠUMA ispisali na svim europskim jezicima. Pano je uredila Likovno-estetska skupina s voditeljicom Kristinom Repić.

AKTIVNOSTI

Šuma kao vječna inspiracija pjesnika

„Stablo i šuma materijalno su korisni čovjeku, uto još su i lijepi. Stablo i šume kao zajednica i biocenoza redovito pobuđuju estetske doživljaje: lijepog, uzbudljivog, dramatičnog, uzvišenog, izražajnog ili čudesnog ili pak radosnog.“ – Nikola Visković, Stablo i čovjek

Naši su knjižničari u knjižnici krenuli u potragu za pjesmama koje su nastale inspirirane šumom, stablima, šumskim životinjama. Pogledajte što su sve pronašli...

RANO SUNCE U ŠUMI

U zelene krošnje uleti

Proljetni vjetar,

Mlad.

Sunčeve tanke strelice

Probodoše lišće

I grančice

I stabla:

Čitava se šuma zanjiha,

Zasja.

Rosnati cvjetovi,

Bijeli,

I listovi,

I male ptice,

Pozdraviše sunce

Veliko.

A sjenke granatnih stabala

Narisaše,

Kao prsti,

Raznolike

Likove

Po travi

Na kojoj se blista rosa kao suze.

Dragutin Tadijanović

DA JE MENI DRVO BITI

Da je meni drvo biti,

s proljeća bih bio breza -

drveće još dugo golo,

ja lisnata ko lepeza.

Da je meni drvo biti,

ja bih ljeti bio lipa -

u sjenci mi – hladovina,

na putnika cvijet se sipa.

Da je meni drvo biti,

ja bih zimi bio jela -

drveće već drugo golo,

a odjeća moja cijela.

Oton Župančić

HRAST

Ovo snažno stablo

Skriva

U hrastovoj, smeđoj

Kori,

Ukopana

Živa

Diva -

Što se s vjetrovima bori!

Ruke su mu snažne

Grane,

Što se šire na sve

Strane.

Prsti - grančice su

Mnoge,

Korijenje u zemlji - noge!

Mnogo djece treba

Stati

I ručica da se

Zbrati,

Da tog diva obuhvati…

To je kralj i vladar

Kraja,

Storuk poput divljeg

Zmaja -

…A pod korom koja puca,

Nježnim srcem starac kuca…

Stanislav Femenić

JABLAN

O jablane,

Jablane -

Zašto vitke

Skupljaš grane?

- Vitke grane

Skupljam danju,

Tražim sunce

Na igranju.

Vitku krošnju

Skupljam noću,

Jer do zvijezda

Stići hoću.

U visine,

U visine…

Vitka mi se

Krošnja

Vine.

Krošnjom rastem

U visine -

Čuvam polja

I nizine!

Stanislav Femenić

HRASTOVI UMIRU

Stojim u peronu

i ispraćam zadnji vlak.

Ti mi s prozora mašeš,

a zvižduk lokomotive

miješa se zvukom motorne pile.

To drvosječe sijeku stari hrast.

Hrastova je sve manje.

Oni umiru kao ljudi.

Ivana Pavičić

LJUBIČASTA ŠUMA

Ima jedna čudna

ljubičasta šuma

daleko od ljudi

daleko od druma!

Slon na velikoj,

roda na jednoj nozi,

vuk, lisica, zec

tu žive u slozi!

Zebra lavu prijatelj,

a ne slasni mamac,

krvoločni tigar

vegetarijanac!

Šljuke, šojke, trčke

vole tetu liju,

sa izvora istog

svi zajedno piju!

To je takva šuma

o kojoj se snuje!

Ali gdje postoji!?

Čitaj pjesmu - tu je!

Pajo Kanižaj

TKO TO IDE

Tko to ide?

Tko to

Gazi

Po šuštavoj

Šumskoj

Stazi?

Tko to ide?

Tko to stiže?

- Tiho ide

Sve je bliže.

Šušti lišće,

Šuma sniva,

Tiho ide,

Mrak ga skriva…

Netko ide,

Netko gazi

Po šuštavoj

Šumskoj

Stazi -

A taj netko,

Noć je crna.

Ide tiho

kao srna…

Stanislav Femenić

GOVOR ŠUME

Šuma ima kosu tamnu nepokornu

I oči blage ljubičaste.

Glas joj struji kao dobar vjetar

Kad mi govori:

Sjedi pod moj krov.

Imam za te odmor

Puno srce.

Imam za te riječi

Iskrenih kao lišće i trava

Otvorenih kao cvjetovi.

Imam za te puna usta tišine

Kakve nema ni jedno mjesto na svijetu

Kakve nemaju zvijezde

Kakve nema duboki ocean

Kakve ne znaju začuđene oči malih riba.

Grigor Vitez

TRI ŠUMSKE ZAGONETKE

KLUPKO

Vidio sam klupko bez konca,

A na njemu same igle.

Igle se najednom digle,

Išle,išle

I kući stigle.

DIV

Stotinu ruku

Stotinu nogu

Ima div

A-živ.

TELEGRAFIST

Telegrafista jednog znam,

U zelenoj živi kući,

On uvijek ruča sam,

Telegrame kucajući.

Grigor Vitez

U GOSTIMA KOD KUME ŠUME

Šuma nas je zvala,

Pozive nam slala,

Rekla crnom kosu:

Zovi djecu! To su

Moji gosti najmiliji,

Najvedriji,najčiliji.

A kos na vrh hrasta stao,

Zviždukom nas dozivao:

Ovdje vam je, djeco, raj,

Pozdravlja vas stari gaj.

I još s neba ševa javlja:

Tu je sunca, tu je zdravlja!

Ostavite školu, stan,

Dođite na čitav dan!

Čak i vrapci živkaju

I oni nas zivkaju.

A mi došli, gosti zvani,

Mi zekani skakutani,

I mi ptići cvrkutani,

Mi smo ptići pernatići,

Vjeverasti vjeverići,

Mi smo mladi kosovići,

Kreštalići, drozdovići,

Svrake stare klepetuše,

Golubovi napniguše,

Mi civkamo ko sjenice,

Kriještimo ko kreštalice,

Ko kosovi fićukamo

Grgućemo i kukamo,

Huhučemo kao sove,

Šuma jekom se odzove,

Šuma ječi: hoj! hoj! hoj!

U panju je pčela roj.

Pčele vele:zu! zu! zu!

Ne prilazi preblizu!

Granom maše stari hrast,

A pod hrastom - prava slast!

Jagoda se roj rumeni,

Svaka mami: k meni! k meni!

Tamo jele kolo vode

Kraj izvora bistre vode,

Izvor brblja i žuborka

Poput laste poput čvorka.

To je piće

Za nas ptiće!

Bistra voda ledenica,

Slatka kao medica!

Tu piju i vjeverice,

Pčelice i sitne ptice.

To će šumski potok biti,

Tu dolaze srne piti,

Srne, srne, plahe srne,

Što na šuštaj svaka trne.

Svuda na sve strane

Diraju nas grane

Kušaj dublje zaći

Pa ćeš gnjezdo naći

Gdje obliće kosovica,

Plače ko udovica.

Ne činimo ptici jade,

Ne dirajmo njene mlade!

Oni će nam zviždukati,

U šumu nas opet zvati.

A kad veče

Već priteče,

Onda,

Kumo šumo,

Zbogom!

Brže kući,

Zapni nogom!

Doviđenja drugom zgodom!

Stupa četa brzim hodom.

A u šumi i nasta mir:

Čuje se kad padne žir.

Grigor Vitez

ŠTO MI SE TUŽIO HRAST

Jednom sam prisluhnuo da čujem što to zapravo šumi hrast. Da li on to to samo razgovara s lahorom da mu prođe vrijeme ili nešto došaptava drugom drveću.Nedaleko se čule sjekire i pile kako odjekuju u šumi.I čuo sam tada ovo:

Kad mi ljudi dođu blizu,

Kao da me pogledima grizu:

Dođu sa sjekirom ili pilom,

Jeza mi prođe i najtanjom žilom!

Oni bi htjeli da ja budem kakva mrtva stvar,

Da budem stol, krevet il' ormar

Ili vrata,

Ili prozor s trećeg kata,

Ili kakva glupa klupa.

Oni se svašta sjete:

Metnu me u parkete

I po meni gaze,