Drvo je savršeni prirodni model – poslušan, uvijek na raspolaganju, uvijek drugačiji. Drvo nam otkriva bezbroj oblika i boja. U deblu i granama ogromnog starog stabla postoji velika masa živog drveta. U njegovoj visini i bujnosti leži jamstvo za neprestano obnavljanje života, a njegova tvrdoća utjelovljuje životno trajanje.

Drveće je vrlo korisno u kompoziciji pejzaža. Grane u prednjem planu, sa ili bez stabla, mogu zakloniti nezanimljivo nebo i pomoći da se postigne dojam prostornosti.

Jedno drvo ili skupina drveća zakržljalog ili neprirodnog oblika može izmijeniti karakter ili atmosferu nekog posebno zanimljivog pejzaža. 

Drveće može biti glavni objekt slike, ali je vrlo često dopunski element kompozicije pejzaža koji sa svoje strane dopunjuje i karakterizira sadržaj jednog pejzaža.

Kada je čovjek okrenut leđima suncu, a svjetlo mu dolazi iz pozicije fotoaparata –  to nije dobro za snimanje drveće. Drvo je prije svega oblik, njegov veliki dio čini lišće, treptavo, sitno, tonski izbalansirano, pa treba nastojati drveće snimati u protusvijetlu ili pri svjetlu sa strane.  Treba izbjegavati opći plan visokih stabala jer se neće prepoznavati šare lišća i grana te grančice. Treba se koncentrirati na detalje – grančica s nekoliko listova, apstraktne linije na kori, list, plod.

Drvo je pokretan objekt pa treba paziti na oštrinu.

FORMAT SLIKE

Drveće koje ima široku krošnju 8hrast, kesten) zahtjeva pejzažni format, dok visoki jablanovi, topole i slično zahtijevaju portretni format.

Posebnu pažnju pri snimanju drveća treba posvetiti nebu – neba se treba vidjeti što manje.

PLODOVI

Snimanje plodova na drveću

• Svjetlo sa strane
• Krupnije
• Spontana kompozicija
• Ne pretrpavati snimak

GODIŠNJA DOBA

Za snimanje drveća i šuma najbolje je izabrati proljeće i jesen, zbog prelijepih boja. U proljeće iz drveta izbija život, svježe je i bez prašine, pod hrastovima još leži smeđe jesenje lišće, a nježni pupoljci tjeraju prema suncu. Prvo se probija nježno zeleno lišće breze.

Pripremila: Kristina Novak