Povijest školstva u Lekeniku – povijest Osnovne škole Mladost Lekenik

Prije nego je u Lekeniku s radom počela škola, lekenički učenici morali su ići u susjednu Pešćenicu u kojoj je bila organizirana škola kraj župne crkve. Osnovna škola u Lekeniku osnovana je 1.1.1896. godine kao Pučka škola Lekenik. Gradnja je trajala godinu dana, a svečano je otvorena u prisutnosti tadašnjeg ministra zemaljske vlade Izidora Kršnjavog. Uz zgradu škole izgrađena je i zgrada u kojoj su živjeli učitelji sa svojim obiteljima. Prva učiteljica bila je Marija Haller, ali ju je već sljedeće godine zamijenio Tomislav Hanževački, učitelj i ravnatelj. Škola je, prema tada važećim propisima, imala nastavu za samo četiri razreda i isto toliko odjeljenja, a uz Hanževačkog je obično radila samo još jedna učiteljica, najduže Jelena (Jelka) Fink. Nakon odlaska Hanževačkog u mirovinu upravljanje školom preuzet će 1936. učitelj Branimir Zadrović, koji će biti premješten 1942., ali zatim 1946. vraćen na još nekoliko godina u Lekenik.

Djeca su, osim čitanja, pisanja i računanja, učila i o osnovama voćarstva, izvodila razne predstave, manje koncerte, skupljala novčane priloge za vojnike (npr. na bojištima u Prvom svjetskom ratu). Pri školi je djelovala knjižnica, Sokolsko udruženje i Crveni križ.

Pučku školu u Lekeniku  u njenim je prvim desetljećima pohađalo po godini ukupno osamdesetak do stotinu učenika. Taj je broj varirao od godine do godine jer su neke obitelji branile svojoj djeci pohađanje nastave i koristile ih kao radnu snagu, unatoč zakonskim odredbama o obveznom osnovnom školovanju.

Zgradu Pučke škole u Lekeniku minirali su 1943. partizanski odredi koji su tada ušli u mjesto. Učenici su nastavu pohđali u raznim objektima privremeno preuređenim u učionice, poput zgrade Šumarije ili lekeničkog Društvenog doma. Broj učenika je znatno porastao, tim više jer je osnovno obrazovanje u desetljeću nakon završetka Drugog svjetskog rata postalo osmogodišnje, kakvo je i danas, pri čemu mu je dodan i puno veći broj raznih predmeta. Prvi osmi razred upisan je školske godine 1955./56.

Učenici su, osim obavezne nastave, uključivani u razne druge školske, ali i izvanškolske aktivnosti. Izvodili su predstave, radili u školskim radionicama, knjižnici, sudjelovali u brojnim sekcijama, zboru, održavali školski vrt, odlazili na ekskurzije.

Reorganizacijom osnovnih škola 1960-ih godina lekenička je osnovna škola postala glavna za okolna naselja i područne škole. Učenici iz Vukojevca, Pešćenice, Brežana, Dužice, Cerja  i drugih mjesta pohađali su više razrede u školi u Lekeniku. Početkom 1970-ih broj polaznika porastao je na 500 i postojeći prostori postali su neadekvatni za izvođenje nastave. Sredinom 1978. godine započela je izgradnja nove škole, ukupne površine 3400 m²  te je dovršena i svečano otvorena 1979. godine za vrijeme ravnatelja Ivana Ricija kojeg će ubrzo zamijeniti ravnatelj Jozo Šimunović. Škola je nazvana Osnovna škola Mladost Lekenik. Moderno je opremljena, postojale su brojne izvannastavne aktivnosti, u njoj su se organizirali susreti s brojnim poznatim ličnostima iz svijeta umjetnosti. Unatoč opasnosti, nastava se i tijekom Domovinskog rata, uz određene prekide (školske godine 1991./1992.), ipak nastojala normalno izvoditi. U ovo vrijeme školu su pohađala i djeca iz prognaničkog naselja u Maloj Gorici. U neposrednoj blizini škole izgrađeno je SOS Dječje selo iz kojeg su također stigli brojni učenici.

Danas u sklopu matične škole trenutno djeluju i tri područne škole – u Pešćenici, Letovaniću i Farkašiću. Nastava se odvija u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni.

Sadašnji ravnatelj Igor Rožić nastoji voditi školu u smjeru stalne modernizacije i prilagođavanja suvremenim izazovima školstva 21. stoljeća.

• Lekenik : 1217.-2017. : 800 godina / Marko Jerković ... [et al.] ; urednici Božidar Antolec, Stipica Grgić ; [prijevodi [sažetaka] Nataša Mance, Daria Bogović]
• Nina Pavlenić, učiteljica povijesti