Moja Tama
Na satu prirode i društva obrađivali smo temu o životu ljudi iz prošlosti, kako su se djeca zabavljala i koje su se igre igrale. Moja prabaka zove se Danica, a mi unuci i praunuci dali smo joj nadimak Tama. Rođena je 8. 4. 1930. godine. Kao mala nije imala mnogo vremena za igru jer je živjela na selu kao i danas. Svakog dana poslije škole ona i njeni vršnjaci išli su na pašu s kravama. Dok su se krave pasle, oni su se igrali lovice, skrivača, pleli su vjenčiće od cvijeća, a znali su se i pikulati s glinenim pikulama gdje je pobjednik dobio gumb.
U ono vrijeme nisu postojale ljuljačke pa su ih oni sami radili od vrbinih grana. Kad je pao snijeg, išli su se sanjkati, ali naravno ne sa sanjkama nego su najlon napunili snijegom i vezali ga. Ima jedan dan iz onog vremena koji je isti kao i naš današnji, a to je dan maškara. Iz škole bi ih isto puštali ranije, maskirali bi se u ono što bi imali kod kuće (stare marame, škrlake, stare rubače) i išli bi po kućama ali ne bi dobivali novce nego kruh i voće, a kod bogate gospode i krafne. Rekla je meni moja Tama da, bez obzira, što su bili siromašni i što ništa nisu imali bolje su se znali veseliti, družiti i zabavljati nego mi današnja djeca koja imamo sve i svašta.
Kristijan Fabek 3. b
« Siječanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |