Osnovna škola "Mato Lovrak" Nova Gradiška

U ovom tjednu mjeseca studenog teško je ne sjetiti se Domovinskog rata i njegove najveće žrtve – grada Vukovara – simbola patnje, boli, suza, ali i nade i ljubavi. Posjećuju ga ovih dana ljudi iz svih krajeva Hrvatske, pale svijeće poginulima, nestalima, izgubljenima, raseljenima.

Na prijedlog učiteljice Hrvatskog jezika Nasihe Bajrović i u našoj smo školi željeli malo vremena posvetiti ovom gradu. Željeli smo i našim mladim naraštajima, koji se, nasreću, ne bude uz zvuk sirene u podrumskim prostorijama, koji ne strahuju šećući ulicama grada, donijeti dah ove nedavne prošlosti, probuditi i u njima ponos na krvavo stečenu slobodnu Hrvatsku. Upriličili smo susret s našim sugrađaninom Zvonkom Gelemanovićem, jedinim braniteljem Vukovara iz našeg kraja. Članovima novinarskih družina, literarne družine i predstavnicima 8. razreda gospodin Gelemanović svjedočio je o danima u Vukovaru prije 18. 11. 1991., ranjavanju, boravku u vukovarskoj bolnici, danima zarobljeništva u Srbiji, razmjeni i povratku u Hrvatsku. Učenici su sa zanimanjem slušali ovog hrabrog hrvatskog vojnika, a odraslima je u oku zaiskrila suza dok su se prisjećali teških dana Domovinskog rata i izgubljenih dragih osoba.

Ovih dana učenici škole posjećuju i spomen sobu 121. brigade HV koja je u vrijeme Domovinskog rata branila naš grad i ovaj dio Hrvatske.

Irena Barić i Natalija Golovrški