« Kolovoz 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Tijekom ove školske godine 2023/24. naša škola uključila se u međunarodni projekt Marijini obroci (Mary's Meals) pod vodstvom vjeroučiteljica Andrijane Petrović, Emanuele Ljubičić, Martine Videc i učiteljice engleskog jezika Kristine Abramović. U utorak 30. travnja 2024.god. ugostili smo dragu nam gošću, vjeroučiteljicu Ana-Mariju Biršić Glibo iz OŠ Antona Kanižlića, Požega koja je kao volonterka i članica Upravnog odbora Marijinih obroka posjetila Benin u Zapadnoj Africi i prenijela nam svoje svjedočanstvo.
Saznali smo da Marijini obroci kao globalni program školske prehrane djeluju u 18 zemalja diljem Afrike, Azije, Južne Amerike, Kariba i Bliskog istoka, a podružnica Marijini obroci Hrvatska, osnovana 2009.god. zahvaljujući velikodušnosti hrvatskih podupiratelja otvorila je 30 školskih kuhinja u 4 zemlje - u Malaviju vodi 6 kuhinja, Beninu 5, Ekvadoru 1, te u Zambiji 18 kuhinja i sveukupno prehranjuje preko 86 000 djece prema najnovijim podacima. Prema podacima UNICEF-a u svijetu je 67 milijuna djece gladno, a na dnevnoj bazi od gladi umire gotovo 10 000 djece. Podaci su zaista zastrašujući i nama iz razvijenih zemalja jako je teško to shvatiti, no naši mali Lovrakovci spremni su učiniti onaj najvažniji prvi korak prema promjeni. Za početak su pažljivo pogledali kratki film te se upoznali s problematikom gladi u svijetu, kao i rješenjem koje nude Marijini obroci njihovim vršnjacima koji s radošću pohađaju školu i vesele se Marijinim obrocima, a najčešće im je to i jedini obrok u danu. Kao potvrda da su pažljivo slušali i pratili film bili su točni odgovori u kvizu koji je naša gošća Ana-Marija pripremila za njih, a uslijedile su i simbolične nagrade koje će učenicima biti koristan i lijep podsjetnik kako i ona najmanja gesta solidarnosti ima veliki utjecaj na nečiji život. Naime, samo 22 € dovoljna su kako bi jedno dijete primalo obroke na mjestu obrazovanja tijekom cijele školske godine, što po obroku iznosi 0,11 centi. Ovaj podatak zaista je svim posjetiteljima Ana-Marijinog predavanja bio najupečatljiviji. Shvatili smo svi koliko je zaista jednostavno pružiti ruku onima najpotrebitijima i znatno poboljšati nečiji život, pa čak u potpunosti ga i promijeniti. Još uvijek je veliki broj djece koja žive na ulici te ne pohađaju školu, a cilj Marijinih obroka je doprijeti do što više takve nezbrinute djece i uključiti ih u školovanje koje im je karta za bolju budućnost. Ono što nikoga nije ostavilo ravnodušnim su dječji osmjesi koji se i u najtežim okolnostima vesele životu. Na kraju predavanja učenicima se obratila i naša ravnateljica Vesna Lončar-Cindrić podsjećajući učenike na važnost njegovanja osjećaja zahvalnosti za sve što im pružaju roditelji, škola, društvo te podneblje u kojem su rođeni, a često nisu svjesni činjenice koliko su zaista privilegirani u odnosu na svoje vršnjake iz Afrike i ostalih zemalja Trećeg svijeta.
Cilj projekta koji provodimo u našoj školi je da uz humanitarnu pomoć potrebitoj djeci također podignemo razinu svijesti naših učenika, a i svih naših sugrađana, te da sa zahvalnošću živimo svaki dan i cijenimo sve što nam život nudi - od udobnosti naših domova, pitke vode, sanitarnog čvora, tople kupke/tuša, velikog izbora odjeće i obuće, izobilja hrane tijekom cijelog dana, besplatnog zdravstva, prijevoza, školovanja, udžbenika te toplog i ukusnog obroka u našoj školskoj kuhinji za razliku od kaše koju jedu djeca u Beninu. Iz Ana-Marijinog svjedočanstva i njene foto prezentacije uvidjeli smo svi da imamo zaista puno razloga za zahvalnost.
Na stranici https://www.marysmeals.hr/ možemo saznati sve o djelovanju ove humanitarne udruge te pročitati mnogo zanimljivih priča sa raznih krajeva svijeta i mnoštvo ostalih korisnih informacija.
Neka nam poznate riječi Mahatme Ghandija budu zvijezda vodilja: „Budimo promjena koju želimo vidjeti u svijetu.“
Autor teksta: Kristina Abramović, nastavnica engleskog jezika
Foto: Ivana Barišić