« Kolovoz 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Kraj prošle školske godine bio je početak njezinih umirovljeničkih dana. Svi – djeca, učitelji i roditelji znali su je kao časnu sestru Berhmanu ili, kako smo je od milja zvali, Časnu.
Njezino je ime Manda Dominković. Rođena je 5.siječnja 1947. Godine u Vidovicama, u Republici Bosni i Hercegovini. Osnovnu je školu pohađala u Vidovicama i Orašju. Prva dva razreda gimnazije polazila je u Vinkovcima, a u trećem je razredu odabrala svoj životni put i poziv – postati časna sestra posvećena Bogu, Crkvi i ljudima. Odlazi u sjemenište u Zagreb. Članica je reda časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove čija je uloga obrazovati i odgajati u vjeri mlade naraštaje. S tim je ciljem završila Katehetski fakultet u Zagrebu.
Do 1992.godine radi kao vjeroučiteljica u župama diljem Hrvatske, a od tada predaje vjeronauk u školama u Starom Petrovom Selu, Lipovljanima i Vrsaru.
Od 2002.godine drag je član našeg kolektiva i vjeroučitelj našoj djeci. Naučila ih je prvim molitvama, s puno ih je žara pripremala za sakramente. Sudjelovala je s djecom na mnogim školskim priredbama. Kaže da će joj djeca i rad s učenicima nedostajati. Nedostajat će joj i ulice našega grada na kojima je sretala svoje bivše učenike i razgovarala s njima. Nedostajat će joj i naša zbornica i zajednički izleti na kojima je, kako sama kaže, bila sretna jer se družila s ljudima s kojima se osjećala dobro. Za nas, svoje kolege iz zbornice, uvijek je imala razumijevanja. Poštovala je i prihvaćala stavove svakoga od nas, bez obzira što su se ti stavovi ponekad razlikovali od njezinih vlastitih. Voljela se i našaliti, pa i prihvatiti šalu „na svoj račun“.
Sada naša časna službuje na Olibu, otočiću na kojem živi vrlo malo ljudi ( i ima samo dvoje djece). Tamošnje se stanovništvo raselilo po svijetu i kući se vraća samo na odmor i za blagdane. Radit će u župi, ponovno se vratiti sviranju u crkvi, što je posebno raduje.
Nadamo se da njezina veza s našim gradom neće prestati, da će mu se ponekad vraćati i da ćemo je još puno puta sresti i pozdraviti na njegovim ulicama.
Neka joj život bude dug, ispunjen zdravljem i mirom!
Irena Barić i Natalija Golovrški