« Kolovoz 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Učenici Područne škole Ljupina jučerašnjom su završnom priredbom, u prepunom seoskom Društvenom domu, ispratili još jednu nastavnu godinu i otišli na zasluženi ljetni odmor.
Na pozornici se, po običaju, svašta događalo: rođendan se slavio, u zbornicu zavirilo, pjevalo, plesalo i vješto sviralo. Nositelji i ovogodišnjeg programa bili su članovi Scenske družine (mlađa i starija skupina) koji su izveli dva igrokaza (Rođendanski party i Zbornica) te članovi Školskog tamburaškog orkestra Ljupina u instrumentalnoj izvedbi skladbe Učiteljsko kolo te Adelinoj pjesme Rolling in the deep, koju su vokalnu popratile Marinela Vonić i Matea Mesec. Program su upotpunili i prvašići, predvođeni Lanom Tokić, poznatom pjesmom Vozačka dozvola te plesačice Nives, Klara, Ana, Tamara i Gabrijela koje su same osmislile koreografiju uz Shakirinu pjesmu La, la, la povodom Svjetskog nogometnog prvenstva.
Pred sam kraj programa uslijedili su dirljivi oproštaji trećaša s njihovim učiteljem Miroslavom Ruškanom te oproštaj Ljupinaca s dragim im ravnateljem, gospodinom Mirkom Golovrškim. Njega su u mirovinu otpratili tamburaši pjesmom Moja je škola u pola sela, inačicom Škorine pjesme, a u njihovo ime prigodan poklon, tamburu bisernicu, darovala mu je jedna od najstarijih članica orkestra i bivša učenica škole, Nikolina Kovačević uz prigodne stihove: Nek, zvoni tambura, nek, srce zapjeva kad u sjećanje dođe Ljupina!
Na samom kraju programa, dva su prvašića -Matej i Antonio, već samom pojavom, ljetnim look-om, ali i recitiranjem prigodnih stihova, najavili početak ljetnog odmora i nastavak druženja na veselici koju su organizirali roditelji učenika.
Posebnu čast mještanima, djelatnicima i učenicima Područne škole Ljupina svojim dolaskom ukazao je i gradonačelnik našega grada, gospodin Željko Bigović.
Tekst: učiteljica Irma Arbutina Đikić
Fotografije: Vedran Šperanda