Osnovna škola "Mato Lovrak" Nova Gradiška

Na kraju prošle školske godine u mirovinu smo ispratili i dušu ove škole, ravnatelja  Mirka Golovrškog. Škola je bila njegov život. Pokazivao je to svakodnevno – družeći se s učiteljima, roditeljima, a posebno s djecom na školskim hodnicima.

Rođen je 13.srpnja 1949. godine u Golom Vrhu (odatle i prezime Golovrški) kraj Ozlja, grada Zrinskih i Frankopana. U njihovom je dvorcu uz rijeku Kupu polazio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Karlovcu, a studij povijesti i zemljopisa u Zagrebu na Pedagoškoj akademiji. Radio je kao učitelj Povijesti i Geografije, potom kao pedagog, a od 2000. do 2014.godine bio je ravnatelj Osnovne škole „Mato Lovrak“.

Obilježavanje Dana učitelja bio je povod za intervju s njim.

1. Vaše prve asocijacije uz riječ ŠKOLA!

Pun hol vesele djece kojima se smiješim, kao i radnicima škole koji dolaze na stvaralački i zahtjevan posao.

2. Kako ste i kada odlučili postati učitelj?

Još u 5. razredu osnovne škole poželio sam postati učitelj povijesti i zemljopisa. „Krivac“ je bio moj razrednik i ja sam postao nastavnik povijesti i zemljopisa!

3. Koje su, po Vama, osobine koje pravi učitelj treba imati?

Mora imati dušu i smisla za rad s djecom. Treba znati balansirati između zahtjeva i razumijevanja. Ne smije biti samouvjeren u svoju nepogrešivost.  Dobar je onaj učitelj koji koristi sve intelektualne sposobnosti djece,  a ne samo memoriranje i ponavljanje. Mora znati pokazati da voli djecu.

4. U Novu Gradišku ste došli 1973. Ispričajte nam kako je to bilo?

Škola gdje sam radio imala je upitnu budućnost. Jedna osobna situacija pomogla mi je da odlučim otići. Natječaj sam pročitao u trgovini gdje sam napisao i molbu. Kad sam dobio pismo i na omotnici pročitao Nova Gradiška, nije mi uopće palo na pamet da sam išta pisao i slao u N. Gradišku. I kad sam pročitao da sam primljen, morao sam odvrtiti film... odakle u N. Gradišku? No, onda sam shvatio da sam se javio na natječaj.

Dolaskom u netom izgrađenu školu, ostao sam fasciniran njezinim izgledom i veličinom, i… ostao sam.

5. Kada ste postali ravnatelj? Što ste radili u školi prije toga?

Ravnatelj sam postao u svibnju 2000. godine. Izabran sam i na Učiteljskom vijeću, Školskom odboru i potvrdio me tadašnji ministar prosvjete. Do tada sam bio pedagog, a u ovu školu sam došao kao nastavnik povijesti i zemljopisa, što sam bio do 1980. Tada sam prešao na mjesto pedagoga, uz obvezu da završim studij pedagogije. Studij uz rad sam završio 1982.

6. Koji dio posla ravnatelja smatrate najzanimljivijim?

Meni je bilo najzanimljivije rješavati probleme, a osobito „probleme“ s učenicima. Često sam se smijao do suza njihovim „izgredima“ i rješenjima koje sam predlagao. Mislim da su i tim učenicima prihvaćena rješenja djelovala „otkačeno, ali ... naša škola je bila poznata po tome što nismo imali „većih“ odgojnih problema.

7. Vjerujemo kako ste u svom radnom vijeku imali puno lijepih i zanimljivih trenutaka. Ispričajte nam nešto što vam je posebno ostalo u sjećanju.

Sada zaista otvaram dušu. Kad sam odlazio iz prijašnje škole, nisam nikome rekao kad idem na autobus. Autobus je polazio ujutro negdje oko 5,oo sati. Autobusna stanica bila je puna mojih učenika koji su plakali.Ni ja nisam pjevao!

Drugi slučaj sličnog emocionalnog naboja bio je za vrijeme sjednice Učiteljskog vijeća 21. 10. 2013. godine, tj, uoči 40-te godišnjice mog dolaska u N. Gradišku. Tada su mi članovikolektiva čestitali godišnjicu i dovezli tortu s logom škole i 40 svijeća. Ostanete bez teksta, kao i zadnji dan nastave protekle školske godine. Tada smo imali nadoknadu nastave i goste kovače iz Sl. Broda. Sadašnja ravnateljica me na prijevaru dozvala u moj ured, a onda sam iz hola čuo dozivanje velikog broja glasova: „Ravnateeeelj, raaavnatelj!“Sišao sam u hol prepun djece i radnika škole.Poklon na kolicima, konfete, pljesak,... Ako se tada nisam onesvijestio, neću nikada.

8. Pratili ste i bili dio mnogih promjena u školstvu i hrvatskom obrazovnom sustavu. Kakva su Vaša predviđanja, kako će izgledati škola u budućnosti?

U svakom slučaju, puna informatičke nastave, koja po svojoj logici stvari neće dozvoliti samo bubanje nepotrebnih činjenica, tj. korištenje samo memorije, već logičko povezivanje dostupnih podataka.

Više će se tražiti radne i stvaralačke vještine i znanja, a opća kultura, na kojoj se sada previše inzistira, postati će nadgradnja po izboru. Neće tako brzo, ali je nužno!

9. Kada biste se mogli vratiti u djetinjstvo i mladost, biste li odabrali isti poziv?

Ništa ne bih mijenjao!

10. Što biste poručili učenicima, učiteljima i djeci?

• Učenicima:

Učite intenzivno sada, inače  ćete još više učiti kad odrastete. Sada vam se to nudi kroz igru i na zanimljiv način, kasnije će biti naporno i pod pritiskom.

• Učiteljima:

Učitelji trebaju shvatiti da nitko ne mora znati sve, ili barem ne ono što su oni naučili tijekom svog školovanja. Učitelj je poučavatelj i odgajatelj, a odgoj se događa i kad to ne želimo. Odgajamo svojim bićem, a ne ispredavanim gradivom.

• Roditeljima:

Kada uočite da vaše dijete počne sličiti vama, istucite ga. (Malo šale nije na odmet.)  Kada roditelji dobiju dijete, postaju skrbnici i odgajatelji. Odgoj se ne može ugasiti kao svjetlo. On je vječna kategorija, često i kad mi to ne bismo htjeli. No, bitno je neizmjerno voljeti svoju djecu!