preskoči na sadržaj

Osnovna škola Mate Lovraka Vladislavci

Login

Odaberite kliknite i zabavite se

anketa
Koje godišnje doba najviše volite?





Himna škole

HIMNA NAŠE ŠKOLE

Kalendar
« Rujan 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Vrijeme
Zadruga

 

 

DOĐITE I PRIDRUŽITE SE ZADRUZI

 

TV program

Brojač posjeta
Ispis statistike od 3. 10. 2011.

Ukupno: 103643
Ovaj mjesec: 349
Ovaj tjedan: 73
Danas: 13
Mato Lovrak

Školska kuhinja

Rasporedi

Korisni linkovi

 

Razum se obogaćuje primanjem, a srce davanjem.

 

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Projekt „Djeca zajedno“
Autor: Zoran Svoren, 8. 12. 2010.

 

        Uz punu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te mjerodavnih lokalnih vlasti, udruga Ankh iz Osijeka i ove je godine provela projekt „Djeca zajedno“ koji se sastoji od likovnih i literarnih radionica u  30 etnički miješanih osnovnih i srednjih škola u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji .

Učenica 7. razreda naše škole, Antonia Zeba, osvojila je 1. mjesto svojim literarnim radom .

      Najiskrenije čestitke i pohvale nagrađenoj učenici te učiteljici hrvatskoga jezika Ivani Miočević.


Život je san – učini ga stvarnim

       Odmalena sam maštala da ću postati slavna i poznata osoba. Prvo sam htjela postati pjevačica, a zatim modni kreator. Moje su maštarije pale u vodu kad mi se rodio brat. Naime, rodio se sa šest mjeseci i bio je vrlo bolestan. Nismo znali hoće li preživjeti. Mjesece i mjesece provela sam u bolnici s roditeljima. Bili su to mučni mjeseci, puni brige i tuge. Gledala sam svoje roditelje kako strahuju i plaču, a ne mogu mu pomoći. I ja sam strahovala s njima zbog jednoga biće koje nisam ni poznavala. Danima sam  promatrala kako se  onako sićušan i nemoćan bori za svoj život.  Tada sam shvatila da je u životu najvažnije zdravlje. Odlučila sam, kad odrastem, postati pedijatrica.

      Možda neću biti poznata i slavna, ali ću u svome poslu biti dobra, najbolja. Pomagat ću nedužnoj  bolesnoj djeci, tim nemoćnim borcima. Odlučila sam to promatrajući dječicu u bolnici kako se sa smiješkom na licu bore protiv okrutnih  bolesti. Shvatila sam da ću svaki dan biti blagoslovljena i sretna u njihovom društvu. Ublažavat ću njihove bolove liječeći ih. A nagrada će mi biti suze radosnice u očima njihovih roditelja kada im kažem da su im djeca ozdravila. Suze kakve su klizile i niz lice moje majke kada smo moga brata donijeli kući.

                                                            Antonia Zeba

                                                   OŠ Mate Lovraka, Vladislavci





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju