« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Osnovna Montessori škola barunice Dédée Vranyczany nalazi se u Ulici Matka Mandića (ulaz iz Učkine ulice) u Zagrebu i prva je Montessori škola u Republici Hrvatskoj. Dobila je ime po barunici Dédée Vranyczany koja je 1934. godine u Zagrebu, na adresi Dolac 9 otvorila prvi Montessori vrtić. Montessori školu 2003. godine osnovali su roditelji djece koja su pohađala Montessori vrtiće. U želji da nastave svoje obrazovanje po metodi kojom su bili zadovoljni i roditelji i djeca, okupili su se u Udruzi roditelja „Maria Montessori” i građanskom inicijativom uspjeli u osnivanju škole. U školsku godinu 2018./2019. upisano je 190 djece uključujući i predškolsku grupu.
Dédée Vranyczany
Barunica Dédée Vranyczany, punim imenom Wanda Maria Ida barunica Schmidt Zabierow, rođena je 1896. u Opatiji gdje joj je otac bio carski i kraljevski kotarski predstojnik. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata bio je guverner Crne Gore. Djed joj je bio guverner Koruške, carski i kraljevski pravi vojni savjetnik i time imao mjesto za stolom Franje Josipa. Majka je potjecala iz stare poljsko-ukrajinske obitelji Dachowski. Školovala se u Grazu, Lausannei i Stuttgartu.
Nakon udaje za dr. Ambroza Vranyczany-Dobrinovića, vlasnika Bedekovčine Gornje, postala je Hrvatica te se Hrvaticom smatrala do svoje smrti 1984. te tako odgojila svoju djecu.
Završila je Montessori tečaj u Londonu 1933. i bila jedna od učenica ljubimica Marije Montessori. Godinu dana kasnije, 1934. u Zagrebu, na adresi Dolac 9 otvorila je vrlo ugledan dječji Montessori vrtić, u kojem su djeca između ostaloga učila i strane jezike. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata štitila je i zbrinjavala židovsku djecu, polaznike svojega vrtića.
Maria Montessori
Rođena je 31. kolovoza 1870. u Chiaravalleu pokraj Ancone u Italiji. Znanstveno obrazovanje stekla je prvo iz područja prirodnih znanosti i tehnike na Sveučilištu u Rimu, a 1892. kao dvadesetdvogodišnjakinja upisuje studij medicine te 1896. postaje prva žena liječnica u Italiji. Iste godine u Berlinu održala je predavanje na Kongresu žena te postaje asistentica u bolnici Santo Spirito u Rimu. Radila je s djecom s posebnim potrebama, koja su bila zapuštena i bez ikakvoga posebnog liječničkog i pedagoškog tretmana. Godine 1897. sudjelovala je na nacionalnoj konferenciji za djecu s posebnim potrebama u Torinu. Na temelju vlastitih promatranja i iskustava kao i uz pomoć radova francuskih liječnika Itarda i Seguina, razvila je poseban didaktički materijal i načine poučavanja djece s posebnim potrebama. Proučavajući Freuda i slijedeći njegovu ključnu misao kako problemi koji otežavaju normalan razvoj svoj korijen imaju u djetinjstvu, odlučila je istražiti načine njihova otklanjanja prije nego što ih djeca ponesu u svijet. Pristupa Nacionalnoj ligi za odgoj djece s posebnim potrebama.