Mojemu nonetu, kovaru
Autor: Silva Tenčić Stemberger, 8. 3. 2011.
Neson te poznala,
nikad s tobun neson gonala,
Ma da si bi dobar i provi
od materi son doznala.
Da si va ono škuro kovo,
sako jutro hodeć na delo šo,
karbon kopo, vagoneti jušto,
na vecer trudan, šporak ma kuntenat doma torno.
…Cuda si žulji i pota pusti i proli va te škulje od crnega zlota…
Ma jenega dneva, 1967. leta,
kova je grdo zafišćala,
z suzami je otprla svoja vrota
i vonka poslala mojega noneta,
kovarskega saldota.
Da nutra moraš i „zustat“,
to je bi tvoj i naš deštin
ma zavajk si usto
moj dobar nono, kovarski otac, kovarev sin.
Ve dve, tri rige zote son napisala,
neson te poznala,
nikad s tobun neson gonala.