Dan tolerancije u Produženom boravku
Autor: Sanja Škopac, 26. 11. 2017.
U petak, 17. studenoga 2017. godine u Produženom boravku obilježili smo Dan tolerancije. Kako??? Pa na najljepši mogući način – kroz glazbu, pjevanje, sviranje, kroz pokoji plesni korak, s punoooo pozitivne energije, s ljubavlju!!! Toga dana u goste nam je došao Domski band iz Doma za odrasle Motovun. Ovaj band djeluje od proljeća 2013. godine, pod motom „Glazbom protiv predrasuda“, a sastavljen je od trinaest članova, korisnika i radnika doma, pod vodstvom ravnatelja Borisa Demarka. O,daaaaa...Jako smo bili nestrpljivi, uzbuđeni, puni treme...iščekivanja...
Jer još nikada u školi nismo imali priliku doživjeti da samo za nas, klince i klinceze–jedan veliki, pravi band pjeva i svira!!! Što reći, ponekad se i nama posreći.
Nakon zajedničkog ručka s glazbenicima, bili smo spremni za uživanje. Uštimavanje instrumenata, glasova, uvodna riječ našeg ravnatelja i ravnatelja doma...I glazbena je čarolija započela...veselje, radost, sreća i emocije...puno emocija!!! Redale su se pjesma za pjesmom, hit do hita, na talijanskom, španjolskom, engleskom i hrvatskom jeziku. Neke smo napjeve i mi zapjevali zajedno s Domskim bandom. Naravno da su nam i neke glazbene želje bile ispunjene, onako, preko veze. Prije samog kraja, „barba“ Boris predstavio nam je članove banda, ali i instrumente na kojima su izvodili napjeve – udaraljke, mandolinu, bouzuki, akustičnu gitaru, bas gitaru. Bili bi mi da nam oni sviraju i pjevaju cijeli dan, ali svemu uvijek mora doći kraj, pa tako i našoj glazbenoj čaroliji.
Naše smo glazbenike nagradili VELIKIMMMM pljeskom, u nadi da ćemo se jednoga dana ponovo družiti uz glazbu.
Jer ako jakoooo želimo, ako jakoooo vjerujemo...glazbena će se čarolija ponoviti.
A sada idu zahvale...
HVALA našem ravnatelju Ediju Juričiću, koji nam je pomogao u realizaciji ovog glazbenog dana.
Veliko HVALA našem kuharskom timu, Mariji i Mićetu, na velikoj i nesebičnoj pomoći u realizaciji domjenka za glazbenike.
I na kraju, HVALA Domskom bandu i njihovom ravnatelju Borisu Demarku. Neka umjesto nas, govore naši stihovi...
Naši stareji su non odvajka gonali,
da bimo mi mlaji zavajka zapoštali...
Ki z gušton sope i kanto,
tajisti ni slabo ni grdo svojdni ne penso.
Od Brkača do Labina ste se peljali,
cuda puta, zavijakah i kilometri pasali.
Ma i do nas je finalmente Domski band rivo
da bi nas deco i maještri kuntento.
Fala ca ste va našo školo veselje dopeljali,
za nas z velo ljubof zasopli i zakantali.
Nikada ova don nećemo pozobit mi,
perke ca godar smo se culi si!!!
deca i maještri Produženega boravka
OŠ Matije Vlačića Labin
Va Labine, 17. martinšćaka 2017. leta