Projektna nastava trećaša - posjet Barbanu, Svetvinčentu, Žminju i Raklju
Autor: Sanja Škopac, 19. 11. 2018.
Dana, 14. studenog 2018. učenici trećih razreda u sklopu Projekta „Kolori i odori moje Istri“, posjetili su četiri općinska središta - Barban, Svetvinčenat, Žminj i Rakalj. Prvo odredište njihovog putovanja bila je općina Barban smještena sjeverozapadno od Raškog zaljeva. Naučili su da se Barban prvi puta spominje još u 6. stoljeću kad su tu stigli Slaveni. Nakon toga vladali su još i Mlečani, Francuzi i Talijani. Petar Stanković, intelektualac i pisac znamenita je ličnost ovog kraja iz 19.stoljeća. Učenici su vidjeli crkvu sv.Nikole, u središtu mjesta. Prošli su kroz barbanska Velika vrata na kojima su vidjeli stari grb mletačke plemićke obitelji Loredan koja je bila vrlo značajna u povijesti ovog mjesta. Razgledali su i spomenik podignut u čast viteške igre - Trka na prstenac koja se tradicionalno održava svakog trećeg vikenda u kolovozu. Naučili su da je ta igra slična viteškoj igri Sinjskoj alki pa su zbog toga Barban i Sinj prijateljski povezani. Barban je poznat i po svojoj fešti od vina i smokava.
Ako u Europi svi putevi vode u Rim, onda u Istri svi putevi vode u Žminj/Gimino, središte Istre i nekadašnje sjecište puteva. Od naših malih vodiča (učenika koji putem iznose referate o zadanim destinacijama) doznali su da se podno grada nalazi Kalvarija iz 1720. godine, da je grad od 14. stoljeća pripadao Pazinskoj grofoviji pa i Mlečanima. Razgledali su ostatke gradskih bedema, kaštel, vidjeli okruglu kulu ,utvrdu, zidine, javnu cisternu iz 1863. godine te veliku baroknu crkvu sv.Mihovila kao i onu sv.Bartola, zaštitnika mjesta. Naučili su da se svake posljednje subote u kolovozu održava pučka fešta Bartulja. U mjestu se nekad održavao i veliki stočni sajam, mjesto zamjene robe i stoke nekad u prošlosti. Spoznali su da svako mjesto u Istri ima svoj naziv i na talijanskom jeziku, a u to su se mogli uvjeriti čitajući planove grada, hodajući ulicama gdje su mogli pročitati dvojezične nazive. Vidjeli su i Čakavsku kuću jer je Žminj središte Čakavskog sabora.
Svetvinčenat je mjesto koje je posebno oduševilo učenike. Posebno ih je oduševio renesansni trg Placa s kaštelom Morosini-Grimani. Savičenta se spominje prvi put davne 1325. godine u Istarskom razvodu pisan glagoljicom. Svetvinčentom mijenjali su se vladari od Rimljana,do Napoleona, Austrijanaca, Talijana i dr. tako da je ovo mjesto puno povijesnih ostataka što se može vidjeti samim ulaskom u mjesto. “Kao da smo u nekom povijesnom filmu!¨, bile su izjave učenika.
Vidjeli su gradsku ložu, javnu cisternu (kalanicu), kameni kaštel-najočuvaniji u Istri, iz mletačkog doba, sa tri kule i palačom za kapetana i gospodu. Odškrinuli su vrata kaštela i malo zavirili u unutrašnjost te se zadivili veličinom i ljepotom građevine, spravama za mučenje iz prošlosti, oružjem i oruđem. Naučili su da se tu održava izbor za naj-kozu Istre, festival bilja i sajam sira i mnoge druge pučke fešte.
Put ih je dalje odveo prema Raklju, smještenom na jugoistoku poluotoka, iznad Raškog zaljeva. Tu nam je vodič/domaćin bila mama naše učenice Aneli Zupan, gđa.Manuela Zupan, profesorica povijesti i nekad voditeljica memorijalna zbirke Muzeja Mate Balote, u njegovoj rodnoj kući. Raskcali su se u središtu mjesta, u hladu velike murve (tipične vrste zavičaja), ispred Osnovne škole Vladimira Nazora u kojoj su samo dva razreda. U daljini se plavio Raški Zaljev i pružala sela s druge strane Trget, Viškovići, Sveti Lovreč, Brovinje i Koromačno.
Učenici su se iznenadili ljepotom Memorijalne zbirke Mije Mirkovića - Mate Balote, najznačajnijeg istarskog intelektualca i najutjecajnijeg pjesnika čakavskog dijalektualnog izričaja.
Na vrlo pristupačan način gđa. Manuela je ispričala život Mije Mirkovića, a predmeti u kući kao da su pričali svoju priču o teškom životi istarskog čovjeka. Učenici su vrlo pažljivo slušali o njegovoj obitelji, o teškom i siromašnom životu, o školovanju, o bijegu iz zemlje, o radu i djelima u progonstvu, o potrebi mijenjanja imena radi sigurnosti te o njegovim radovima u brojnim novinama onog doba. Zaključili su da treba slijediti svoje snove i puno se odricati da bi u tome uspjeli.
Kroz priču su doznali da se Mate u Njemačkoj preko prijatelja zanimao za rad Matije Vlačića, čije ime nosi naša škola. Stoga je zadivljen njegovim radom napisao knjigu.
Tako mala trošna kućica, a vrijedna uspomena na neka teška ali lijepa vremena ondašnje Istre.
Vidjeli smo i lončarsku peć koja je iznjedrila mnoge lončarske radove jer je lončarstvo uz ribarstvo i pomorstvo dugogodišnje zanimanje ljudi ovog mjesta. Gđa.Zupan nam je pokazala neke od glinenih lonaca, objasnila način izrade i pečenja.
Uslijedio je obilazak mjesta…..I šećer na kraju….Anelina baka s punim rukama ukusnih kolača, slatkiša i sokova te s još većim osmjehom i zadovoljstvom…..divno, ukusno i slasno….zajedno…za kraj terenske nastave.
P.S. Pohvala za sve vodiče,učenike!
Zahvaljujemo mami Manueli na vođenju i domaćinstvu!
Zahvala baki na kolačima, slatkišima, sokovima!
Učiteljice: Lorena, Nagua i Dilana
