Bruna Gobo, poezija i drugašići
Autor: Sanja Škopac, 20. 3. 2019.
Labin, naš grad, poznat je po rudarstvu i rudarima. U tjednu kada smo obilježavali Dan rudara i prisjećali se prošlosti, u goste nam je došla Mateina nona, teta Bruna Gobo. Ona piše pjesme po domoće ali i zna jako puno o prošlosti našeg grada. Ispričala nam je puno zanimljivosti o životu rudara, kako je to nekad bilo. I teta Bruna je dijete iz rudarske obitelji. U ono vrijeme mnoge su obitelji u rudniku ostale bez svojih očeva, braće, pogotovo u velikoj tragediji koja se dogodila 28. veljače 1940. godine. Teta Bruna je tada bila mala djevojčica, ali se u njenoj obitelji uvijek o tome priča i poštuje se prošlost. Nakon priče o rudarima i čitanja pjesama koje je napisala u njihovu čast, teta Bruna čitala nam je i ostale njezine pjesme. Te pjesme, kako ona kaže, „dođu“ jednostavno i ona ih samo zapiše na papir. Moj otac kovar, Mendula, Grom i Liza, Žveljarin, Školnica, Tovor, Mamini blenci, Vešćica, Kovarica samo su neke od pjesama koje nam je pročitala. Saznali smo i puno novih riječi po domoće: kovarica–autobus koji je prevozio rudare, pavinčica–bubamara, vešćica–leptir, žveljarin–budilica i još puno drugih.
Nona Bruna je svoju ljubav prema pisanju prenijela i na svoju unuku Mateu tako da nam je i ona pročitala dvije svoje pjesme. Slušali smo je s velikim ponosom i odmah poželjeli i sami nešto napisati.
Bilo nam je lijepo ali prebrzo je prošlo. Veeeeliko hvala teti Bruni i Matei koja ju je zvala.
Marina Franković i Sanja Škopac