Osnovna škola Matije Vlačića Labin

14. 10. 2022. – 24. 11. 2022.

Nakon što je izvršena sanacija zidova, naš partner volonter u projektu Patricio Franković, likovni amater i obrtnik iz Labinske kreativne akademije, započeo je s izradom murala na dijelu bočnog zida škole. U prvoj fazi rada je nakon nanošenja temeljne boje izradio skicu uvažavajući ideju i motive koje smo prethodno definirali: more, morsko dno, obala, biljni i životinjski svijet. U drugoj fazi je na temelju skice izradio mural koji je dotad bezličnoj i tmurnoj fasadi udahnuo život i uljepšao onaj prvi susret sa školom važan za opći dojam i pristup samoj zgradi. Prije no što je na zidu „osvanulo“ ovo umjetničko djelo, zgrada se po ničemu nije isticala kao škola. Neupućenom prolazniku izgledala je kao obična zgrada u kojoj se može nalaziti bilo što. Osim estetske komponente pridonio je identitetu škole kao prostoru u kojem borave, stvaraju i djeluju prvenstveno djeca. Morske životinje naslikane su na način na koji ih vide i doživljavaju djeca (poput komičnih likova iz animiranih filmova). Igrom boja i oblika stvorena je kompozicija koja izražava osobnost samog umjetnika koji je probudio dijete u sebi i promatrao morski svijet s aspekta djeteta. Treću fazu oslikavanja zidova i izradu grafita odgađali smo nekoliko puta zbog loših vremenskih uvjeta, ali smo 23. 11. 2022. uspjeli dovršiti ono što smo planirali i zamislili. Našem likovnom umjetniku amateru Patriciju Frankoviću u izradi grafita „ Škola sreće“ i oslikavanju dijela zida pridružili su se učenici i učiteljice naše škole i roditelji. „ Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može! “ To smo i ovog puta dokazali kroz radionicu u kojoj je Patricio strpljivo i pažljivo miješao boje, nanosio ih na dlanove učenika koji su potom stavljali svoje otiske na zid dok su učiteljice i roditelji  bili zaduženi za skiciranje morskog dna na bočnom zidu koji se nadovezuje na prethodno napravljeni mural. U bojanju određenih ploha učestvovali su i učenici i roditelji, a Patricio je imao ulogu moderatora te je bio zadužen za detalje. Šareni otisci dlanova upotpunili su grafit na samom ulazu u dvorište škole što mu je dalo sentimentalnu vrijednost. Ova generacija učenika ostavila je osobni pečat na zidu. Učenici će jednog dana kada odrastu i svrate u Školu sreće moći pronaći otisak svog dlana na ulazu u školsko dvorište što ih je posebno razveselilo.

Na kraju kada su svi radovi bili gotovi (preostalo je još samo nekoliko detalja), rodile su se nove ideje koje planiramo realizirati u ovoj školskoj godini izvan ovog projekta zajedničkom suradnjom umjetnika amatera, roditelja i naravno učenika i učiteljica.

Ono što moramo istaknuti, a što nas je tijekom realiziranja projekta „Škola sreće“ iznenadilo, oduševilo i ispunilo pozitivnim emocijama jest činjenica da je rad na projektu potaknuo mnoge roditelje da se samoinicijativno uključe u akciju prikupljanja sredstava za uređenje unutarnjih prostorija škole u koje se dugi niz godina nije ulagalo. Spontano su se pokrenule akcije koje su rezultirale donacijama novčanih i materijalnih sredstava od strane pojedinih roditelja, ali i mještana (lokalni obrtnici, trgovci, turistički djelatnici …)

Tijekom radionice oslikavanja zidova 23. 11. 2022. u razgovoru smo došli na ideju da bi na zidić koji se nalazi u sklopu bočnog oslikanog zida, mogli postaviti drvenu klupu koja bi se uklopila u eksterijer, a omogućavala bi ugodnije provođenje slobodnog vremena učenika na igralištu, a osim toga poslužila bi i kao improvizirana tribina kada se održavaju sportske aktivnosti ili priredbe. Razmišljali smo i o tome kako bi se klupčice dobro uklopile, a istodobno bile i funkcionalne na zidiću koji ograđuje školski vrt, a spaja se s prostorom u dvorištu u kojem će biti postavljena učionica na otvorenom. Mama, koja je sudjelovala u radionici nazvala je svog supruga koji radi poduzeću za trgovinu drvom i drvnim proizvodima Exportdrvo d.d. Raša te mu prezentirala ideju. Samo dan kasnije, 24. 11. 2022. drvene klupe su postavljene. Poduzeće je doniralo materijal, a radnici su bez ikakve naknade  obradili drvo za klupe pazeći da se stilski uklope u prostor te ih postavili i fiksirali na mjesto. 

Projekt „Škola sreće“ svakako je bio poticaj za pokretanje lavine dobrih misli i djela. Povezivanjem ljudi koji su prepoznali važnost ovog projekta kojem je prvenstveno cilj ulaganje u školu u kojoj se djeca osjećaju ugodno i sigurno, uspjeli smo napraviti više od očekivanog. Kroz aktivnosti u kojima je naglasak na timskom radu djelatnika škole, učenika, roditelja i članova lokalne zajednice pokazujemo djeci da su nam važna i da brinemo o kvaliteti njihova školovanja. Našim primjerom utječemo na razvoj radnih navika i stjecanje odgovornosti prema svemu što nas okružuje.

Učiteljice:

Dilana Dagostin Mohorović i Marta Verbanac