Na zanimljivoj i neobičnoj radionici učenici su stekli zanimljiva saznanja o osobama s poremećajem autizma, npr. da su svojim fizičkim izgledom jednaki svima ostalima te da ih karakteriziraju sramežljivost, izbjegavanje kontakta očima, ponavljanje identičnih stvari, problemi s osjećajima…

Posebno nas se dojmila činjenica da su voditelji programa iz Udruge za autizam Hrvatske osobe koje i same imaju poremećaj autizma. Na početku predavanja pogledali smo kratak film o autizmu, da vidimo o čemu je zapravo riječ. Nakon filma ispunjavali smo ankete o tome što smo vidjeli i u kojima smo iznijeli svoja zapažanja. U kratkom razgovoru voditelje radionice mogli smo pitati sve što nas je zanimalo, što nismo razumjeli ili znali. Njih pak je zanimalo naše mišljenje o osobama s autizmom: Kako im pristupiti? Trebamo li se prema njima odnositi kao prema svim drugim osobama? Trebaju li oni ići u normalne ili specijalne škole? Treba li ih forsirati u nekim određenim stvarima?

Učenici su davali svoje prijedloge o postupanju s autističnim osobama. Najčešći odgovor bio je da im, kako im zapravo ne možemo pomoći, pokušamo sve olakšati. S tim se mišljenjem ne slažem. Ponašao bih se prema njima jednako kao i prema svim ostalim ljudima jer i to je jedan od mogućih razloga zašto su ponekad potišteni.

Na kraju radionice ocijenili smo radionicu, a zbog količine zanimljivih i korisnih informacija koje smo čuli, nadam se da će projekt uspjeti i zaživjeti te da će i u drugim školama djeci približiti autizam.  

                                                                                                Lovro Fegeš, 8.a

Na zanimljivoj i neobičnoj radionici učenici su stekli zanimljiva saznanja o osobama s poremećajem autizma, npr. da su svojim fizičkim izgledom jednaki svima ostalima te da ih karakteriziraju sramežljivost, izbjegavanje kontakta očima, ponavljanje identičnih stvari, problemi s osjećajima…

Posebno nas se dojmila činjenica da su voditelji programa iz Udruge za autizam Hrvatske osobe koje i same imaju poremećaj autizma. Na početku predavanja pogledali smo kratak film o autizmu, da vidimo o čemu je zapravo riječ. Nakon filma ispunjavali smo ankete o tome što smo vidjeli i u kojima smo iznijeli svoja zapažanja. U kratkom razgovoru voditelje radionice mogli smo pitati sve što nas je zanimalo, što nismo razumjeli ili znali. Njih pak je zanimalo naše mišljenje o osobama s autizmom: Kako im pristupiti? Trebamo li se prema njima odnositi kao prema svim drugim osobama? Trebaju li oni ići u normalne ili specijalne škole? Treba li ih forsirati u nekim određenim stvarima?

Učenici su davali svoje prijedloge o postupanju s autističnim osobama. Najčešći odgovor bio je da im, kako im zapravo ne možemo pomoći, pokušamo sve olakšati. S tim se mišljenjem ne slažem. Ponašao bih se prema njima jednako kao i prema svim ostalim ljudima jer i to je jedan od mogućih razloga zašto su ponekad potišteni.

Na kraju radionice ocijenili smo radionicu, a zbog količine zanimljivih i korisnih informacija koje smo čuli, nadam se da će projekt uspjeti i zaživjeti te da će i u drugim školama djeci približiti autizam.  

                                                                                                Lovro Fegeš, 8.a

Na zanimljivoj i neobičnoj radionici učenici su stekli zanimljiva saznanja o osobama s poremećajem autizma, npr. da su svojim fizičkim izgledom jednaki svima ostalima te da ih karakteriziraju sramežljivost, izbjegavanje kontakta očima, ponavljanje identičnih stvari, problemi s osjećajima…

Posebno nas se dojmila činjenica da su voditelji programa iz Udruge za autizam Hrvatske osobe koje i same imaju poremećaj autizma. Na početku predavanja pogledali smo kratak film o autizmu, da vidimo o čemu je zapravo riječ. Nakon filma ispunjavali smo ankete o tome što smo vidjeli i u kojima smo iznijeli svoja zapažanja. U kratkom razgovoru voditelje radionice mogli smo pitati sve što nas je zanimalo, što nismo razumjeli ili znali. Njih pak je zanimalo naše mišljenje o osobama s autizmom: Kako im pristupiti? Trebamo li se prema njima odnositi kao prema svim drugim osobama? Trebaju li oni ići u normalne ili specijalne škole? Treba li ih forsirati u nekim određenim stvarima?

Učenici su davali svoje prijedloge o postupanju s autističnim osobama. Najčešći odgovor bio je da im, kako im zapravo ne možemo pomoći, pokušamo sve olakšati. S tim se mišljenjem ne slažem. Ponašao bih se prema njima jednako kao i prema svim ostalim ljudima jer i to je jedan od mogućih razloga zašto su ponekad potišteni.

Na kraju radionice ocijenili smo radionicu, a zbog količine zanimljivih i korisnih informacija koje smo čuli, nadam se da će projekt uspjeti i zaživjeti te da će i u drugim školama djeci približiti autizam.  

                                                                                                Lovro Fegeš, 8.a