Stručni suradnik - psiholog:

Magdalena Lipić, magistra psihologije

Radno vrijeme:

• ponedjeljak, srijeda, petak: 7:30 - 13:30
• utorak, četvrtak: 12:00 - 18:00

KONTAKTI: telefon: 040/821 495 

                  e-mail: magdalena.lipic@skole.hr

--------------------------------------------------

KAKO S DJECOM RAZGOVARATI O TRAGEDIJI U OŠ PREČKO

U slučaju potrebe možete se javiti školskoj psihologinji na gore navedene kontakte

- brošura Hrabrog telefona - 

U mislima smo sa žrtvama tragičnog događaja u Osnovnoj školi Prečko i njihovim roditeljima, obiteljima, prijateljima, školskim kolegama, učiteljima i sugrađanima. Duboko žalimo zbog gubitka dječjeg života i izražavamo naše suosjećanje žrtvama, njihovim obiteljima i svima pogođenima tragedijom. 

Vijesti poput ove jutros mogu kod djece, ali i kod odraslih, izazvati niz neugodnih i preplavljujućih osjećaja poput tuge, straha, nesigurnosti, bespomoćnosti, ali i ljutnje. To su prirodne i uobičajene reakcije na krizni događaj, a važno je da djeca i mladi imaju prilike razgovarati o njima s odraslim osobama od povjerenja, kako mediji i društvene mreže ne bi bili jedini izvor informacija koje dobivaju. 

Vjerujemo kako ovakav razgovor može izazivati određene brige, strahove i nelagodu, kako kod djece, tako i kod odraslih. Ako niste sigurni na koji način pristupiti djetetu i kako razgovarati s njim o ovom događaju, evo što možete učiniti:

🟣Pripremite se za razgovor.

Za početak, važno je osigurati mirno mjesto za razgovor u kojem ćete se i vi i dijete osjećati sigurno i neometeno. Razgovor možete započeti tijekom neke zajedničke aktivnosti, a važno je i da unaprijed promislite o tome koje su ključne poruke koje želite prenijeti. Planiranje vam može pomoći u tome da se i vi osjećate mirnije, sigurnije i jasnije tijekom razgovora.  

🟣Dajte djetetu prostora da vam kaže što zna i osjeća. 

S obzirom na količinu različitih informacija u medijskom prostoru, dobro je pustiti djecu da prva govore. Tako ćete dobiti bolji uvid u to je li dijete čulo za događaj, što sve zna i jesu li se pojavili ikakvi strahovi. Manja djeca, ako su manje izložena medijima, možda ni ne znaju za tragični događaj i u tom slučaju nije im potrebno objašnjavati što se dogodilo. S druge strane, starija djeca koja više vremena provode na društvenim mrežama, novinskim portalima i gledajući televiziju vjerojatno imaju neke informacije, a ne zaboravite da mnogo toga mogu saznati i od vršnjaka. Iako roditelji ponekad ne žele razgovarati s djecom o uznemirujućim događajima kako bi ih zaštitili, važno je da ne budu sami u tumačenju onoga što čuju oko sebe. Poželjno je da ih potaknete da podijele svoje osjećaje, razmišljanja i strahove. U tome vam mogu pomoći otvorena pitanja poput „Kako se osjećaš nakon što si čuo o tome što se dogodilo?“, „Postoji li nešto što te brine ili čega se bojiš?“ i slično. 

🟣Prihvatite djetetove osjećaje, pokažite empatiju i umirite strahove. 

Dajte djeci do znanja da su svi njihovi osjećaji prirodni i da ste tu za njih. Važno je da dijete osjeti da ga razumijete i podržavate. Isto tako, važno je da ostavite „otvorena vrata“ ako dijete naknadno osjetiti potrebu za razgovorom – na primjer, „Vjerujem da ti može biti teško sada razgovarati o svemu ovome, ali važno mi je da znaš da sam tu za tebe i da ću te rado saslušati kada budeš htio/la razgovarati“, „Ako ćeš se osjećati tužno, uplašeno ili zabrinuto, uvijek možeš doći k meni“.  Strahove možete umiriti naglašavanjem da su ovakvi događaji iznimno rijetki i da postoje odrasli koji su tu da ih zaštite. Ako primjećujete da je dijete napeto i tjeskobno, možete zajedno isprobati neke tehnike relaksacije (https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/.../tehnike-relaksacije/) ili mindfulnessa (https://www.poliklinika-djeca.hr/.../besplatna-brosura.../). 

🟣Razlikujte činjenice od dezinformacija i postavite granice u vezi izloženosti medijima.

Prirodno je osjećati potrebu da budete informirani, no pretjerano praćenje novosti može povećati zabrinutost. To posebno vrijedi za senzacionalističke fotografije djece i članova obitelji, koje narušavaju dostojanstvo prikazanih osoba, a osim toga nemaju informativnu vrijednost. Potaknite djecu na razmišljanje o vjerodostojnosti izvora i o tome jesu li informacije koje dobivaju relevantne i provjerljive. Kako biste izbjegli pretjeranu brigu i preplavljenost, odredite vrijeme u danu bez mobitela i drugih medija. Isto tako, iskoristite ovo kao priliku za edukaciju i razgovor o odgovornom online ponašanju – Važno je da razgovarate s djetetom kako dijeljenje osjetljivih materijala (slika i/ili videozapisa) može štetiti svima uključenima. Potaknite ih da promišljaju o osjećajima drugih i kako određeni postupci utječu na cijelu zajednicu. 

🟣Pratite vlastite emocionalne reakcije i potražite podršku za sebe. 

U razgovoru s djetetom budite smireni i izbjegavajte nagađanja o tome hoće li se ovakav napad ponovno dogoditi i što je uzrokovalo postupak počinitelja. Nemojte se usmjeravati na stereotipe o počinitelju nego se umjesto toga zadržite na činjenicama i vlastitim osjećajima. Ako primijetite da vam je teško skrenuti misli s teških tema ili da vas preplavljuju neugodne emocije, potražite podršku i pomoć stručnjaka. Nitko se ne treba sam nositi sa svojim brigama!

Ako biste htjeli s nekime razgovarati o ovoj temi, pozivamo vas da nazovete našu besplatnu i anonimnu liniju za mame i tate na broju 0800 0800 radnim danom od 9 do 20 sati ili nam pišite na savjet@hrabritelefon.hr Djeca mogu nazvati našu liniju na broju 116 111 ili nam pisati na chat radnim danom od 9 do 20 sati. Tu smo za vas! ☎💜

Još korisnih savjeta:

Podrška zajednici u suočavanju s tragedijom: Smjernice za razgovor s djecom i očuvanje mentalnog zdravlja:  https://www.hzjz.hr/aktualnosti/podrska-zajednici-u-suocavanju-s-tragedijom-smjernice-za-razgovor-s-djecom-i-ocuvanje-mentalnog-zdravlja/

Savjeti za roditelje: kako biti podrška djetetu nakon tragičnog događaja.: https://www.unicef.org/croatia/savjeti-za-roditelje-kako-biti-podrska-djetetu-nakon-tragicnog-dogadaja?fbclid=IwY2xjawHSqn1leHRuA2FlbQIxMQABHZ8KJxI8j2QYMloTmo5Qr_HHOfy1jdFhL9177dc_CDulCsl3OgI3almiHw_aem_epgDYeuDbNOagaKiYbWJtQ

Ako trebaš pomoć, odlazak psihologu je dobra i ispravna odluka.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ljudi su sposobni riješiti svoje probleme, ali im je ponekad potrebna stručna pomoć kako bi u tome bili uspješniji. Psiholog radi s normalnim ljudima koji imaju uobičajene životne probleme. Učenici ne idu kod školskog psihologa po kazni ( zato što su se neprimjereno ponašali), nego zato da im psiholog pomogne da poboljšaju komunikaciju i odnose s drugima te uspjeh u učenju.

Zablude o odlasku kod psihologa

• kod psihologa idu oni koji ne znaju sami riješiti svoje probleme
• ako idem kod psihologa, znači da sa mnom nešto nije u redu
• kod psihologa idu oni koji su nešto „skrivili“ 

Ove tvrdnje nisu točne!

KAKO ZNAM DA TREBAM POMOĆ ŠKOLSKOG PSIHOLOGA?

---------------------------------------------------------------------------------------------------

Školskom psihologu se obraćaš kada želiš razgovarati o nečemu ili trebaš pomoć oko neke situacije u školi ili izvan nje. Odlazak psihologu je kao odlazak učitelju kada ne razumiješ neki zadatak ili majstoru kada ne uspjevaš sam/a poraviti bicikl. Često te psihologu može netko uputiti (nastavnik ili roditelj) ili te pak psihologinja u školi može sama pozvati. Ni u tome nema ničeg lošeg - možda ti treba poticaj pa ćeš se kasnije i samostalno obraćati za pomoć ili savjet.   

Čak i ako prolaziš neku životnu fazu koja i većini tvojih vršnjaka donosi stres i čudna raspoloženja (npr. pubertet, promjena sredine...) nema razloga da ne podijeliš svoja iskustva sa školskom psihologinjom. Možda ti se dogodila neka druga životna promjena, npr. rastava roditelja, smrt bliske osobe, prekid prijateljstva ili ljubavne veze...Ponekad osjećaš da se povlačiš u sebe i teško dijeliš osjećaje s drugima, osjećaš se bespomoćno, imaš loše mišljenje o sebi, preplašen/a si i zabrinut/a....možda imaš glavobolje, bolove u trbuhu, probleme sa spavanjem...Sve su to situacije u kojima možeš zatražiti savjetovanje psihologa. Psiholog ti može pomoći u prepoznavanju onih misli, osjećaja i ponašanja koja ti stvaraju poteškoće. Zajedno s tobom traži i pronalazi načine da savladaš prepreke i ostvariš svoje ciljeve.

Ako se u tvom životu sve odvija dobro, ali bi ipak želio/la još malo raditi na osobnom razvoju, školska psihologinja ti može pomoći u prepoznavanju i usmjeravanju tvojih snaga i potencijala.

Ako misliš da je nekom učeniku iz tvog ili nekog drugog razreda potrebna podrška ili pomoć,  ohrabri ga da je potraži i slobodno dođi s njim.