Prema odluci stručnog povjerenstva posebnom nagradom za 3. mjesto nagrađena je pjesma koju je napisala Lea Kos, učenica 8. b razreda. U Nedelišće će ovih dana iz Vukovara stići Leina nagrada – golubica, koja će nas još jednom podsjetiti koliko je važno čuvati mir i sjećanje na žrtvu Vukovara.

Leina pjesma odličan je primjer povezivanja znanja stečenih na satovima Povijesti i Hrvatskoga jezika.

                                                                              Anita Škvorc Branda, prof.

U nastavku pročitajte Leinu pjesmu:

                             Jedan dan u Vukovaru

Kad u Vukovar stižem,

Sunce kupa polja i ravnicu,

a Dunav svojim sjajem šalje mi pozivnicu.

Dugu cestu koja me vodi u njegovo krilo Trpinjskom cestom zovu.

Svašta je ona pretrpjela

da bi me čista obraza dočekala.

Da mi dobrodošlicu poželi,

poslala je svoje najveće blago,

a ja mogu reći samo

jedno veliko: ,,Hvala, Blago!“

U daljini stari Eltz sjaji novim sjajem

Ponosno čuva ona druga blaga

iz davnih vremena

kad je golubica bila

kao vučedolska stijena.

Pored dvorca silni Dunav

sporo teče,

najradije bi stao

i stijeg na vodotornju pozdravio.

Mahnuo bi đaku i seljaku,

radniku i ratniku,

domaćemu i došljaku.

Poklonio bi se križu

pa nastavio polako

noseći lijene čamce i

i zadivljenu mene.

A kad se suton javi i noć zamijeni dan,

na stražu dragovoljno staje Francuz Jean.

Svima se osmjehuje,

ili samo meni tako djeluje

dok bdije nad gradom

čekajući nove ljude i nove šetače,

domaće i došljake.

Ponavlja riječi velikana,

najvažnije od svih: ,,Vukovar, to ste vi!“

Pred odlazak u dom svoj između Mure i Drave

kod spomen-križa svijeću palim,

šaptom kažem da sve ih volim,

a onda glasno kriknem:

„U Sinišino vas ime molim, volite Vukovar i budite ljudi!“

Prema odluci stručnog povjerenstva posebnom nagradom za 3. mjesto nagrađena je pjesma koju je napisala Lea Kos, učenica 8. b razreda. U Nedelišće će ovih dana iz Vukovara stići Leina nagrada – golubica, koja će nas još jednom podsjetiti koliko je važno čuvati mir i sjećanje na žrtvu Vukovara.

Leina pjesma odličan je primjer povezivanja znanja stečenih na satovima Povijesti i Hrvatskoga jezika.

                                                                              Anita Škvorc Branda, prof.

U nastavku pročitajte Leinu pjesmu:

                             Jedan dan u Vukovaru

Kad u Vukovar stižem,

Sunce kupa polja i ravnicu,

a Dunav svojim sjajem šalje mi pozivnicu.

Dugu cestu koja me vodi u njegovo krilo Trpinjskom cestom zovu.

Svašta je ona pretrpjela

da bi me čista obraza dočekala.

Da mi dobrodošlicu poželi,

poslala je svoje najveće blago,

a ja mogu reći samo

jedno veliko: ,,Hvala, Blago!“

U daljini stari Eltz sjaji novim sjajem

Ponosno čuva ona druga blaga

iz davnih vremena

kad je golubica bila

kao vučedolska stijena.

Pored dvorca silni Dunav

sporo teče,

najradije bi stao

i stijeg na vodotornju pozdravio.

Mahnuo bi đaku i seljaku,

radniku i ratniku,

domaćemu i došljaku.

Poklonio bi se križu

pa nastavio polako

noseći lijene čamce i

i zadivljenu mene.

A kad se suton javi i noć zamijeni dan,

na stražu dragovoljno staje Francuz Jean.

Svima se osmjehuje,

ili samo meni tako djeluje

dok bdije nad gradom

čekajući nove ljude i nove šetače,

domaće i došljake.

Ponavlja riječi velikana,

najvažnije od svih: ,,Vukovar, to ste vi!“

Pred odlazak u dom svoj između Mure i Drave

kod spomen-križa svijeću palim,

šaptom kažem da sve ih volim,

a onda glasno kriknem:

„U Sinišino vas ime molim, volite Vukovar i budite ljudi!“

Prema odluci stručnog povjerenstva posebnom nagradom za 3. mjesto nagrađena je pjesma koju je napisala Lea Kos, učenica 8. b razreda. U Nedelišće će ovih dana iz Vukovara stići Leina nagrada – golubica, koja će nas još jednom podsjetiti koliko je važno čuvati mir i sjećanje na žrtvu Vukovara.

Leina pjesma odličan je primjer povezivanja znanja stečenih na satovima Povijesti i Hrvatskoga jezika.

                                                                              Anita Škvorc Branda, prof.

U nastavku pročitajte Leinu pjesmu:

                             Jedan dan u Vukovaru

Kad u Vukovar stižem,

Sunce kupa polja i ravnicu,

a Dunav svojim sjajem šalje mi pozivnicu.

Dugu cestu koja me vodi u njegovo krilo Trpinjskom cestom zovu.

Svašta je ona pretrpjela

da bi me čista obraza dočekala.

Da mi dobrodošlicu poželi,

poslala je svoje najveće blago,

a ja mogu reći samo

jedno veliko: ,,Hvala, Blago!“

U daljini stari Eltz sjaji novim sjajem

Ponosno čuva ona druga blaga

iz davnih vremena

kad je golubica bila

kao vučedolska stijena.

Pored dvorca silni Dunav

sporo teče,

najradije bi stao

i stijeg na vodotornju pozdravio.

Mahnuo bi đaku i seljaku,

radniku i ratniku,

domaćemu i došljaku.

Poklonio bi se križu

pa nastavio polako

noseći lijene čamce i

i zadivljenu mene.

A kad se suton javi i noć zamijeni dan,

na stražu dragovoljno staje Francuz Jean.

Svima se osmjehuje,

ili samo meni tako djeluje

dok bdije nad gradom

čekajući nove ljude i nove šetače,

domaće i došljake.

Ponavlja riječi velikana,

najvažnije od svih: ,,Vukovar, to ste vi!“

Pred odlazak u dom svoj između Mure i Drave

kod spomen-križa svijeću palim,

šaptom kažem da sve ih volim,

a onda glasno kriknem:

„U Sinišino vas ime molim, volite Vukovar i budite ljudi!“