Od prvih sagrađenih kuća i zasađenih njiva planula je u svijest ljudi misao o
zajedništvu s prostorom. Godine koje su prolazile upotpunjavale su sadržaje njihovog
življenja. Međusobno su nadopunjavali vlastita iskustva i puštali duboko svoja korijenja
u zemlju koja ih nije iznevjerila. Kada je tako, čovjek ostaje. Ostaje i traje.
Stanovništvo je raslo, selo se širilo, običaji se ukorjenjivali, nošnje dotjerivale.
Preplitale su se ideje kao boje i šare. Pažljivo. Da bi trajale. Za duhovni se život još rano
pobrinula crkva. Vremenom pored nje niče i prva školska zgrada s prvim odjelima
konfesijske škole. Selo je moglo odahnuti. Od tada će sve biti mnogo bolje. Jedna će se
na drugu naslanjati. Crkva i škola – dvije suputnice kroz vrijeme.
NEGOSLAVCI
Lijepo je to ravničarsko selo koje za svoj razvoj može zahvaliti povoljnim prirodnim uvjetima – prirodnim izvorima vode za piće, šumama i plodnom zemljištu.
Stanovništvo je raslo, selo se širilo, običaji se ukorjenjivali, nošnje dotjerivale.
Preplitale su se ideje kao boje i šare. Pažljivo. Da bi trajale. Za duhovni se život još rano pobrinula crkva.
Vremenom pored nje niče i prva školska zgrada s prvim odjelima konfesijske škole. Selo je moglo odahnuti. Od tada će sve biti mnogo bolje.
Jedna će se na drugu naslanjati. Crkva i škola – dvije suputnice kroz vrijeme.
Dakle, 250 g. školstva u Negoslavcima je povod za nastanak ovakvog djela kronološkog pregleda povijesnoga, crkvenoga, školskoga i uopće kulturnoga razvoja sela.