Ekskurzija u Hrvatsko zagorje

2022./2023.

            Toga uzbudljivog jutra prije ekskurzije svi smo bili nervozni i šaljemo poruke u razrednu grupu. Rijetki su opušteni, a većina u panici… Jeste li sve spremili, kada ćete krenuti prema školi, što ste ponijeli, kako ćemo ublažiti mučninu… sve su to pitanja koja su se nizala. Vrijeme nam je proletjelo i uskoro smo bili u autobusu. U osam sati krenuli smo na dugo iščekivano putovanje, svi na broju, svi uzbuđeni.

Prva postaja bila su Plitvička jezera čije nas je uređenje odmah oduševilo. Put kojim smo prolazili razgledavajući jezera bio je uzak i krivudav pa su nas čak i slapovi okupali, a neki su se od straha držali za ruku. Naša vodička nam je razgledavanje uljepšala raznim zanimljivim legendama. Uskoro smo došli do našega prvog stajališta gdje smo čekali brod. Dugo smo ga čekali, a kada smo se smjestili krenuli su komentari: Koliko dugo traje vožnja, kako je spor ovaj brod, zamisli da upadneš u jezero… Ipak, većina je uživala u prekrasnom pogledu koji nas je pratio cijelim putem. Razgledavanje Plitvičkih jezera bilo je uspješno, vidjeli smo velike slapove, prošetali prirodom i za kraj nitko nije izašao mokar iz parka. Autobusom smo krenuli do našeg hotela Zagi u Oroslavju, stigli smo u večernjim satima. Svi smo bili umorni, ali to nas nije spriječilo  u pripremama za noćni provod. Iskreno, jedva smo čekali da završi disco zabava.  Nemojte pomisliti da nam se spavalo, mi smo zabavu samo htjeli prebaciti na drugo mjesto, a to su hotelske sobe! U jednom su nam se trenutku na hodniku pridružile i naše nastavnice. Ujutro smo se svi probudili pospani, ali sigurni kako će nam ovo biti putovanje za pamćenje. Za doručak nas je dočekao švicarski stol. Da, dobro ste pročitali. Kolega iz razreda ga je tako prozvao jer za švedski nikad nije čuo. To je postala interna šala ekskurzije. Nakon doručka krenuli smo u Gornju Stubicu gdje smo se fotografirali pred spomenikom Seljačkoj buni i Matiji Gupcu. Putovanje smo nastavili  do Marije Bistrice gdje smo razgledavali prekrasno marijansko svetište  te smo imali slobodno vrijeme za kupnju tradicionalnih suvenira, ali i za uživanje u toplom lipanjskom suncu koje nas je pratilo. Ručali smo u malome seoskom domaćinstvu koje se zove Lojzekova hiža. Put dalje nastavljamo prema Varaždinu gdje nas je dočekao lokalni vodič i proveo poznatim gradskim grobljem i centrom. Nakon večere zabava se nastavlja. Druženje u sobama nam je brzo prolazilo te smo znali da je kraj čim nastavnice pokucaju na vrata i reču: Idemo na spavanje, ujutro se rano ustajemo! Ponekad smo znali tiho razgovarati do ranih jutarnjih sati. Žrtvovali smo san jer je ekskurzija ipak jednom u životu! Treći dan putovanja bio je rezerviran za grad Zagreb. Razgledavanje smo započeli u Tehničkom muzeju, a najzanimljiviji nam je bio kabinet Nikole Tesle. Naravno, muški dio grupe najviše je vremena proveo razgledavajući stara vozila. Laganim hodom nastavili smo prema centru gdje nas je dočekao vodič. Proveo nas je Trgom bana Jelačića te Kaptolom i Gradecom, a uspjeli smo čuti i pucanj iz Gričkog topa. Nakon ručka raspršili smo se gradom. Toliko je bilo vruće da su neki izjavili: Kakva sramota, više smo pocrnili ovdje u Zagrebu nego u Dalmaciji. Nakon dužeg razgledavanja krenuli smo u Zoološki vrt grada Zagreba koji je zaista divan, jako lijepo uređen, a životinje imaju puno prostora za stanovanje. U večernjim satima smo se vratili u hotel. Svi smo te večeri bili umorni, brzo smo usnuli. Zadnji dan putovanja odlazimo u grad Krapinu. Prvo smo obišli Hušnjakovo brdo gdje su pronađene kosti pračovjeka, a posjetili smo i Muzej krapinskih neandertalaca. Kustosica nas je provela multimedijalnim postavom koji priča priču o čovjeku, postanku svijeta i evoluciji. Nakon Krapine odlazimo na ručak u Ogulin gdje smo čuli tužnu legendu o djevojci Đuli koja se zbog tragične ljubavi bacila u ponor koji danas nosi njezino ime.

            Na putu prema našem Neoriću pratila nas je pjesma te smo neumorno pjevali znajući da nam uskoro slijedi rastanak. Kući smo se vratili umorni, ali puni uspomena koje ćemo zauvijek nositi u srcima, umu i fotoalbumu! 

                                                                                               MarijaSarić, 8. razred